Carevinsko vijeće: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Redak 8: Redak 8:
== Izbori ==
== Izbori ==
*[[izbori za Carevinsko vijeće 1907.]]
*[[izbori za Carevinsko vijeće 1907.]]
*[[izbori za Carevinsko vijeće 1911.]]


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 9. listopada 2014. u 08:12

Carevinsko vijeće (nje.: Reichsrat, slo. državni zbor, češ.:Říšská rada, polj.: Rada Państwa ) je bio parlament austrijskog dijela Austro-Ugarske (Cislajtanije) od 1861. do 1918. Bio je dvodomnim parlamentom. Sastojao se od Gospodskog doma (Herrenhaus) i Zastupničkog doma (Abgeordnetenhaus).

Prvotno je savjetodavno tijelo austrijske krune uspostavljeno ustavom 1849. Značenje parlamenta (uglavnom savjetodavnog obilježja) stječe Veljačkim patentom 1861. Carevinsko vijeće činili su Gornji ili Velikaški (Herrenhaus) i Donji ili Zastupnički dom (Abgeordnetenhaus). Iste godine osnovano je i zasebno Carevinsko vijeće za austrijske krunske zemlje. Od 1867. do 1918. Carevinsko vijeće je zajednički dvodomni parlament cijeloga austrijskoga dijela države (Cislajtanija). U njegovu radu sudjelovali su i zastupnici iz austrijskih krunskih zemalja Istre i Dalmacije.

Carevinsko je vijeće uspostavljeno Veljačkim patentom. Izbori su vršeni preko sustava kurija.[1] Po ovom se je sustavu biralo 343 zastupnika u krunskim zemljama. Sabori krunskih zemalja birali su zastupnike iz četiri kurije, koje su predstavljale društvene slojeve: zemljoposjednička, kurija gradova, trgovinske komore i sela. Svaka kurija je potom birala određeni broj zastupnika u sabore, koji su potom birali zastupnike za Carevinsko vijeće.[1] Za biti dijelom gradske kurije i seoske kurije, birač je smio biti osoba koja je godišnje plaćala najmanje deset guldena izravnog poreza (do 1882. 5 guldena). Ugarska je odbila ovaj sustav i s Listopadskom diplomom nikad nije poslala zastupnike u Vijeće. Veljački je patent suspendiran 1865. godine.

Izbori

Izvori

  1. a b Victor L. Tapié. 1971. The Rise and Fall of the Habsburg Monarchy. Praeger Publishers. New York. str. 301