Razlika između inačica stranice »Marie Luise Kaschnitz«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 1.527 bajtova ,  prije 6 godina
bez sažetka
'''Marie Luise Freifrau Kaschnitz von Weinberg''' (* 31.sječnja 1901. [[Karlsruhe]]; † 10.listopada [[1974]]. [[Rim]]) bila je njemačka književnica.
 
[[Datoteka:Kaschnitz-Grab.jpg|minijatura|Grab von Marie Luise Kaschnitz in Bollschweil|Grobnica Marie Luise Kaschnitz u Bollschweilu]]
== Život ==
[[Datoteka:Kaschnitz-Grab.jpg|minijaturamini|Grab von Marie Luise Kaschnitz in- Bollschweil|Grobnica Marie Luise Kaschnitzobiteljski ugrob, BollschweiluBollschwell]]
Marie Luise Kaschnitz je rođena kao kćer Generalmajora Max von Holzing Berstett i odrasla je u [[Potsdam|Potsadamu]] i [[Berlin|Berlinu]]. Nakon mature je u [[Weimer|Weimeru]] završila školovanje za knjižarku, radila je u jednoj izdavačkoj kući u [[München|Münchenu]] i nakon toga u Antikvarijatu u [[Rim|Rimu]].
Marie Luise Kaschnitz je rođena kao treća od četevero djece Maxa Freiherra von Holzing Berstett i Else von Seldeneck. Njezin otac je bio oficir (kasnije general bojnik) koji je iz badenske prešao u prusku vojnu službu tako da je obitelj živjela u [[Berlin|Berlinu]] i [[Potsdam|Potsdamu]]. Nakon prvog svjetskog rata je obitelj von Holzing Berstett napustila Berlin i odselila se na porodično imanje u Bollschwell kod [[Freiburg|Freiburga]].
[[1925]].se udala za arheologa Guida Kaschnitza von Weniberg sa kojim je putovala diljem Europe, posebno u [[Francuska|Francusku]], [[Italija|Italiju]] i [[Grčka|Grčku]] te je izmjenično živjela u [[Rim|Rimu]], [[Königsberg|Königsbergu]], [[Marburg|Marburgu]] i [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu na Majni]]. Nakon muževe smrti se povukla na obiteljsko imanje [[Bollschweil]] kod [[Freiburg|Freiburga]].<ref> [[Dagmar von Gersdorff]]: ''Marie Luise Kaschnitz. Eine Biographie''. Insel, Frankfurt am Main 1992, ISBN 3-458-16342-5 (Taschenbuchausgabe: Insel, Frankfurt am Main 1997, ISBN 3-458-33587-0)</ref>
Nakon završenog obrazovanja za knjižarku se Marie Luise Kaschnitz zaposlila u izdavačkoj kući O.C. Recht Verlag u [[München|Münchenu]] gdje je radila do udaje za arheologa Guida von Kaschnitz – Weinberg 1925. Sa njim putuje diljem Evrope, osim toga žive privremeno u različitim evropskim gradovima u kojima njezin muž predaje arheologiju na Univerzitetima . 1928. je rođeno jedino dijete, kći Iris Konstanza, otprilike istovremeno počinje Marie Luise Kaschnitz pisati pjesme.
Prva kratka priča je objavljena 1930. u Antologiji „ Vorstoß - Prosa der Ungedruckten“. Nakon habilitacije u Freiburgu njezin muž predaje arheologiju na različitim univerzitetima u [[Njemačka|Njemačkoj]], nakon Freiburga u Königsbergu i 1937. u [[Marburg|Marburgu]] gdje ostaje do 1941. Za to vrijeme nastaje roman „Elissa“. Nakon Marburga slijedi [[Frankfurt na Majni|Frankfurt na Majni]].
1953. – 1956. boravi u [[Rim|Rimu]] gdje je njezin muž ravnatelj Njemačkog arheloškog instituta. 1960., dvije godine nakon smrti njezinog muža dobiva Marie Luise katedru za poetiku na Univerzitetu Frankfurt.
10.10. 1974. je Marie Luise Kaschnitz umrla u Rimu.
 
Prvi roman ''Liebe beginnt'' (Ljubav počinje) napisala je [[1933]]. Slijedile su kratke priče, eseji i pjesme kao npr. ''Totentanz'' (Mrtvački ples) te ''Gedichte zur Zeit'' (Pjesme trenutka) u kojima je pisala o doživljenom u 2.svj. ratu. U sljedećim djelima, ''Zukunftsmusik'' (Glazba budućnosti) i ciklusu ''Ewige Stadt'' (Vječni grad) udaljuje se od prošlosti i ratne traume te koncentrira na sadašnjost. U kasnijim djelima bavi se autobiografskim temama. Iz tog vremena su djela ''Engelsbrücke'' (Anđelski most), ''Das Haus der Kindheit'' (Kuća djetinjstva). U zbirci ''Neue Prosa'' (Nova proza) piše o realitetu i sebi.<ref>Elsbeth Pulver: ''Marie Luise Kaschnitz'' (= Autorenbücher; Bd. 40). C. H. Beck / Edition Text und Kritik, München 1984, ISBN 3-406-30145-2</ref>
 
== Stvaralaštvo ==
Marie Luise Kaschnitz počinje [[1950]]. pisati drame za radio. [[1955]]. je dobija nagradu ''George-Büchner-Preis'', [[1960]]. postaje gost docentkinja za poetiku na [[Univerzitet Frankfurt|Univerzitetu Frankfurt]]. Osim toga je član [[P.E.N.]] Centra Savezne Republike Njemčke, ''Deutschen Akademie für Sprache und Dichtung'' (Njemačke akademije za jezik i pjesništvo) te ''Bayerischen Akademie der Schönen Künste'' (Bavarske akademije za lijepe umjetnosti).
Klasične forme tradicionalne lirike bile su karakteristike njezinog prijeratnog stvaralaštva.
Marie Luise Kaschnitz je sahranjena u Bollschweilu kojem je podigla literarni spomenik zbirkom ''Beschreibung eines Dorfes ''(Opis jednog sela).
Prvi roman „Liebe beginnt“ napisala je 1933. Andreas i Silvia vjeruju da za ljubav ne treba više od njih dvoje. Marie Luise Kaschnitz opisuje život novopečenog para koji nije svjestan kako vanjski utjecaji, kao nacionalno-socijalstička politika zemlje u kojoj žive, mogu utjecati na njih i promjeniti život i osjećaje.
1937. je napisala drugi roman, „Elissa“, jezično remek djelo knjižvnice. U njezinim romanima su žene glavne figure, njihove duševne krize i unutrašnje preobražaje opisuje intezivnim i koncentriranim lirčkim stilom.<ref> Horst Krüger in der Zeit</ref>
 
Za vrijeme nacionalnog socijalizma se autorica povukla se u sebe, nezadovoljna sistemom i političkom situacijom. Kasnije je kritizirala svoju pasivnost i strah nešto poduzeti protiv režima. U svojim djelima napušta klasični, tradicionalni stil jer je sve, šta je do tada bilo mjerodavno za vrijeme rata uništeno. 1948. izdaju zbirku pjesama „Totentanz und Gedichte zur Zeit“ u kojoj još piše klasičnu , rimovanu poeziju. Nosi nadimak „Trümmerdichterin“ (Pjesnikinja ruševina) zbog tema koje obrađuje.<ref>Elsbet Linpinsel: ''Marie Luise Kaschnitz. Leben und Werk''. (= Dichter und Denker unserer Zeit; Folge 37). Claassen, Hamburg u. a. 1971</ref>
1951. izlazi zbirka kratkih priča „ Das dicke Kind und andere Erzählungen“ sa kojom brzo postaje poznata. Priča „Das dicke Kind“ ima autobiografičke elemente i autorica primjenjuje životinjsku simboliku što priču čini izuzetno čudnom. Ona je puna straha, gađenja i i autoagresije, svojevrsni proces samospasa autorice koja ponovo proživljava vlastito djetinstvo.
Marie Luise Kaschnitz je za sobom ostavila bogat i raznovrstan opus, pisala je romane, pripovijetke, eseje, poeziju i autobiografičke tekste.<ref>''Interpretationen zu Marie Luise Kaschnitz. Erzählungen''. (= Interpretationen zum Deutschunterricht). Oldenbourg, München 1969</ref>
 
== Djela ==
*Liebe beginnt., Romanroman, [[Berlin]] [[1933]].
*Elissa., Romanroman, [[Berlin]] [[1936]].
*Griechische Mythen., Prozaproza, [[Hamburg]] [[1943]].
*Menschen und Dinge 1945., Zwölf12 Essays.eseja, [[Heidelberg]] [[1946]].
*Gedichte., [[Hamburg]] [[1947]].
*Totentanz und Gedichte zur Zeit., [[Hamburg]] [[1948]]. Darin: Rückkehr nach Frankfurt
*Adam und Eva ([[1949]].)
*Zukunftsmusik., Gedichtepoezija, [[Hamburg]] [[1950]].
*Hiroshima ([[1951]].)
*Das dicke Kind und andere Erzählungen. [[Krefeld]] [[1952]].
*Ewige Stadt., Rom-Gedichte.poezija o Rimu, [[Krefeld]] [[1952]].
*Engelsbrücke., Römischerimska Betrachtungen.promatranja, [[Hamburg]] [[1955]].
*Das Haus der Kindheit., Autobiographieautobiografija, [[Hamburg]] [[1956]].
*Lange Schatten., Erzählungenkratke priče, [[Hamburg]] [[1960]].
*Dein Schweigen – meine Stimme., Gedichtepoezija, 1958–1961[[1958]]–[[1961]]. [[Hamburg]] [[1962]].
*Hörspiele., Hamburg [[1962]].
*Einer von zweien ([[1962]].)
*Wohin denn ich., Aufzeichnungen.zapisi, [[Hamburg]] [[1963]].
*Überallnie., Ausgewählteizabrane Gedichtepjesme, 1928–1965[[1928]]–[[1965]]. [[Hamburg]] [[1965]].
*Ein Wort weiter ([[1965]].)
*Ferngespräche., Erzählungenkratke priče, [[Frankfurt am Main]] [[1966]].
*Beschreibung eines Dorfes., [[Frankfurt am Main]] [[1966]].
*Popp und Mingel ([[1967]].)
*Ein Gedicht ([[1967]].)
*Tage, Tage, Jahre., Aufzeichnungen.zapisi, [[Frankfurt am Main]] [[1968]].
*Die fremde Stimme. Hörspiel, [[München]] [[1969]].
*Steht noch dahin., Neue Prosa.proza, [[Frankfurt am Main]] [[1970]].
*Kein Zauberspruch., Gedichte.poezija, [[Frankfurt am Main]] [[1972]].
*Orte., Aufzeichnungen.zapisi, [[Frankfurt am Main]] [[1973]].
*Der alte Garten., Ein Märchen.bajka, [[Düsseldorf]] [[1977]]. (posthum )
 
== Nagrade ==
*[[1955]]: [[Georg-Büchner-Preis]]
*[[1957]]: Immermann-Preis der Stadt [[Düsseldorf]]
*[[1961]]: Villa-Massimo-Stipendium
*[[1966]]: Goetheplakette der Stadt [[Frankfurt am Main]]
*[[1967]]: Pour le mérite für Wissenschaft und Künste
*[[1968]]: Ehrendoktorwürde der [[Johann Wolfgang Goethe-Universität]] [[Frankfurt am Main]]
*[[1970]]: Johann-Peter-Hebel-Preis des Landes [[Baden-Württemberg]]
*[[1971]]: Goethe-Plakette des Landes [[Hessen]]
*[[1973]]: Roswitha-Gedenkmedaille
 
== Biografije i izvori ==
81

uređivanje

Navigacijski izbornik