Wikipedija:Kartice: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Donatus (razgovor | doprinosi)
m Uklonjena promjena suradnika NDJURACI, vraćeno na zadnju inačicu suradnika West Brom 4ever
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
== Ranokršćanska literatura ==
[[Slika:Kartice.jpg|frame]]
prema raznim autorima, ad usum privatum


Male "kućice" na vrhu svake stranice zovemo ''karticama''.


== Uvodne napomene ==
Neprijavljeni suradnik [[Wikipedija|wikipedije]] vidi sljedeće kartice:
"'''Patrologija''' je teološka znanost koja težeći spoznati Boga u svijetu vjere, proučava po načelima povijesnih znanosti cjelinu drevnih kršćanskih pisaca koje Katolička Crkva uzima kao svjedoke svog nauka." (B. Altaner)


'''Patrologija''' je onaj dio povijesti kršćanske književnosti koja se odnosi na pisce koji su u starini obrađivali teološka pitanja. Ona obuhvaća pravovjerne i heretičke pisce: ipak se više odnosi na one koji predstavljaju tradicionalni nauk Crkve, crkvene Oce i pisce. Patrologija se može definirati kao znanost o crkvenim Ocima. Ona obuhvaća na Zapadu sve kršćanske pisce od [[Grgur Veliki|Grgura Velikog]] (+604) ili [[Izidor Seviljski|Izidora Seviljskog]] (+634), a na Istoku dopire do [[Ivan Damašćanski|Ivana Damašćanskog]] (+749). (J. Quasten)
# članak (stranica o wikipediji)
# razgovor
# uredi
# stare izmjene


Riječ "patrologija" prvi put je upotrijebio luteranski teolog Johann Gerhard (+1637) kojem je 1653. u Jeni objavljeno djelo ''"Patrologia sive de privitivae ecclesiae christianae doctorum vita ac lucubrationibus opusculum"''.
Kad se prijavite, pojavit će se i:
Patrologija se ne može u potpunosti poistovjetiti s pojmom "patristika" koji dolazi od naslova "patristička teologija", pod kojim su teolozi obrađivali, počevši od XVII stoljeća, nauk otaca, razlikujući je tako od biblijske, skolastičke ili spekulativne teologije. Iz oatrističke teologije je proizašla povijest [[dogma|dogme]], koja se zatim protegla ne samo na spise nego i na svjedočanstva liturgije i koncila.


Premda je naziv patrologija iz relativno kasnog razdoblja pojam "otac" je korišten od samih početaka kršćanstva.
* premjesti
* prati


U prvim stoljećima kršćanstva zadaću poučavanja imali su prvenstveno biskupi pa se na njih odnosio i naziv "otac".
Kad skupite dovoljno iskustva i postanete dušobrižnici hr wikipedije ([[Wikipedija:Administratori|administratori]]), pojaviti će se i:

* zaštiti
* izbriši

== Poveznice ==

Ako vam gornje objašnjenje nije dovoljno jasno, pročitajte članak [[Wikipedija:O izgledu mrežnih stranica]].

[[Kategorija:Pomoć|Kartice]]

Inačica od 24. prosinca 2006. u 01:57

Ranokršćanska literatura

prema raznim autorima, ad usum privatum


Uvodne napomene

"Patrologija je teološka znanost koja težeći spoznati Boga u svijetu vjere, proučava po načelima povijesnih znanosti cjelinu drevnih kršćanskih pisaca koje Katolička Crkva uzima kao svjedoke svog nauka." (B. Altaner)

Patrologija je onaj dio povijesti kršćanske književnosti koja se odnosi na pisce koji su u starini obrađivali teološka pitanja. Ona obuhvaća pravovjerne i heretičke pisce: ipak se više odnosi na one koji predstavljaju tradicionalni nauk Crkve, crkvene Oce i pisce. Patrologija se može definirati kao znanost o crkvenim Ocima. Ona obuhvaća na Zapadu sve kršćanske pisce od Grgura Velikog (+604) ili Izidora Seviljskog (+634), a na Istoku dopire do Ivana Damašćanskog (+749). (J. Quasten)

Riječ "patrologija" prvi put je upotrijebio luteranski teolog Johann Gerhard (+1637) kojem je 1653. u Jeni objavljeno djelo "Patrologia sive de privitivae ecclesiae christianae doctorum vita ac lucubrationibus opusculum". Patrologija se ne može u potpunosti poistovjetiti s pojmom "patristika" koji dolazi od naslova "patristička teologija", pod kojim su teolozi obrađivali, počevši od XVII stoljeća, nauk otaca, razlikujući je tako od biblijske, skolastičke ili spekulativne teologije. Iz oatrističke teologije je proizašla povijest dogme, koja se zatim protegla ne samo na spise nego i na svjedočanstva liturgije i koncila.

Premda je naziv patrologija iz relativno kasnog razdoblja pojam "otac" je korišten od samih početaka kršćanstva.

U prvim stoljećima kršćanstva zadaću poučavanja imali su prvenstveno biskupi pa se na njih odnosio i naziv "otac".