Magellanov potok: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
en.wiki
Redak 1: Redak 1:




'''Magellanov potok''' je potok [[oblak velike brzine|oblaka plina velike brzine]] koji se proteže od [[Veliki Magellanov oblak|Velikog]] do [[Mali Magellanov oblak|Malog Magellanova oblaka]] preko 100° kroz galaktički južni pol Kumove slame. Uočen je 1965., a odnos prema Magellanovim oblacima utvrđen je 1974. godine.
'''Magellanov potok'''

Nasao je tako što [[Veliki Magellanov oblak|Veliki]] i [[Mali Magellanov oblak]] imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog [[vodik]]a. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema [[Kumova slama|Kumovoj slami]], vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile.<ref name="Vujnović">Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 92</ref>
==Otkriće i prva promatranja==
[[File:Tracing the origin of the Magellanic Stream.jpg|thumb|Prikaz Hubbleovih promatranja na pregledu LAB, trasirajući podrijetlo Magellanova potoka.<ref>{{cite news|title=Hubble finds source of Magellanic Stream|url=http://www.spacetelescope.org/news/heic1314/|accessdate=14. kolovoza 2013.|newspaper=ESA/Hubble Press Release}}</ref>]]

Godine 1965. [[oblak velike brzine|anomalijska brzina]] [[međuzvjezdani oblak|plinskih oblaka]] nađena je u području Magellanovih oblaka. Plin se pruža najmanje 180 stupnjeva preko neba. Ovo odgovara 180 [[parsek|kpc]] (600.000 svj. godina na približnoj udaljenosti od 55 kpc (180.000 svj.godina). Plin je vrlo kolimiran i polaran u odnosu na Kumovu slamu. Raspon brzine je velik, (od −400 do 400&nbsp;km s<sup>−1</sup> u odnosu ka [[mjesni standard mirovanja|mjesnoga standarda mirovanja]] (eng. Local Standard of Rest) i struktura brzine ne prati ostatak Kumove slame. Stoga se odredilo da je to klasični oblak velike brzine.

Plin nije bio mapiran i nije se povezivalo ga s Magellanovim oblacima. Magellanov potok kao takav otkriven je kao pojava [[vodikova crta od 21 cm|neutralnog vodika (HI)]] blizu [[Magellanovi oblaci|Magellanovih oblaka]]. To su otkrili Wannier & Wrixon 1972. godine. Svezu s Magellanovim oblacima napravio je Mathewson i dr. 1974. godine.

Nastao je tako što [[Veliki Magellanov oblak|Veliki]] i [[Mali Magellanov oblak]] imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog [[vodik]]a. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema [[Kumova slama|Kumovoj slami]], vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile.<ref name="Vujnović">Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 92</ref>


Pogrješno ga je brkati s [[Magellanov most|Magellanovim mostom]].<ref name=SpaceDaily-2014-11-28>(eng.) SpaceDaily, [http://www.spacedaily.com/reports/OGLE_ing_the_Magellanic_System_Polish_Astronomers_Discover_Young_Stellar_Bridge_in_the_Magellanic_Clouds_999.html "Polish astronomers spot young Stellar Bridge in the Magellanic Clouds"], 28. studenoga 2014.</ref><ref name=putn>
Pogrješno ga je brkati s [[Magellanov most|Magellanovim mostom]].<ref name=SpaceDaily-2014-11-28>(eng.) SpaceDaily, [http://www.spacedaily.com/reports/OGLE_ing_the_Magellanic_System_Polish_Astronomers_Discover_Young_Stellar_Bridge_in_the_Magellanic_Clouds_999.html "Polish astronomers spot young Stellar Bridge in the Magellanic Clouds"], 28. studenoga 2014.</ref><ref name=putn>

Inačica od 27. lipnja 2017. u 02:49


Magellanov potok je potok oblaka plina velike brzine koji se proteže od Velikog do Malog Magellanova oblaka preko 100° kroz galaktički južni pol Kumove slame. Uočen je 1965., a odnos prema Magellanovim oblacima utvrđen je 1974. godine.

Otkriće i prva promatranja

Prikaz Hubbleovih promatranja na pregledu LAB, trasirajući podrijetlo Magellanova potoka.[1]

Godine 1965. anomalijska brzina plinskih oblaka nađena je u području Magellanovih oblaka. Plin se pruža najmanje 180 stupnjeva preko neba. Ovo odgovara 180 kpc (600.000 svj. godina na približnoj udaljenosti od 55 kpc (180.000 svj.godina). Plin je vrlo kolimiran i polaran u odnosu na Kumovu slamu. Raspon brzine je velik, (od −400 do 400 km s−1 u odnosu ka mjesnoga standarda mirovanja (eng. Local Standard of Rest) i struktura brzine ne prati ostatak Kumove slame. Stoga se odredilo da je to klasični oblak velike brzine.

Plin nije bio mapiran i nije se povezivalo ga s Magellanovim oblacima. Magellanov potok kao takav otkriven je kao pojava neutralnog vodika (HI) blizu Magellanovih oblaka. To su otkrili Wannier & Wrixon 1972. godine. Svezu s Magellanovim oblacima napravio je Mathewson i dr. 1974. godine.

Nastao je tako što Veliki i Mali Magellanov oblak imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog vodika. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema Kumovoj slami, vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile.[2]

Pogrješno ga je brkati s Magellanovim mostom.[3][4]

Izvori

  1. Hubble finds source of Magellanic Stream. ESA/Hubble Press Release. Pristupljeno 14. kolovoza 2013.
  2. Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 92
  3. (eng.) SpaceDaily, "Polish astronomers spot young Stellar Bridge in the Magellanic Clouds", 28. studenoga 2014.
  4. Putman, M. E. 2013. The Magellanic System's Interactive Formations (Free PDF download). Publications of the Astronomical Society of Australia (engleski). 17: 1. Bibcode:2000PASA...17....1P. doi:10.1071/AS00001