Veliki Magellanov oblak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Veliki Magellanov oblak
Eso1021d.jpg
Veliki Magellanov oblak
Otkriće
Položaj
Epoha J2000.0
Zviježđe Zlatna riba
Stol
Tukan
Udaljenost 163.000[2] svj.g.  (49.970 pc)
Rektascenzija 5h 23m 34,5s[1]
Deklinacija -69° 45′ 22″[1]
Izgled na našem nebu
Prividna magnituda 0,9[1]
Prividne dimenzije (V) 10,75 ° × 9.17°[1]
Stvarne osobine objekta
Ostalo
Druge oznake * LMC
  • ESO 56- G 115
  • PGC 17223
  • Nubecula Major[3]

Veliki Magellanov oblak je galaktika u zviježđima Zlatnoj ribi, Stolu i Tukan, na južnom nebu.[4] Satelitska je galaktika naše galaktike Mliječni Put.[5] Klasificiran je kao Magellanska spiralna galaksija.[6] Radijalne je brzine 278 ± 3 km/s.[1] Mase je 1010.[7] Veličine je oko 14.000 svj.g. (oko 4,3 kiloparseka) u promjeru.[7]

Treća je po blizini galaktika Mliječnom Putu, poslije patuljaste eliptične patuljaste eliptične galaktike u Strijelcu (~ 16 kpc) i patuljaste galaktike u Velikom Psu ili prekogustoće ("overdensity") (~ 12.9 kpc, premda se njen status galaktike osporava) nalazi bliže galaktičkom središtu. Veliki Magellanov oblak je mase od približno 1010 Sunčevih masa što je jedna stotina mase Mliječnog Puta.[7] Četvrta je po veličini galaktika u Mjesnoj skupini, poslije Andromede (M31), Mliječnoga Puta i galaktike Trokuta (M33).

U središtu mu je prominentna prečka, što sugerira da bi mogla biti prečkasta patuljasta spiralna galaktika prije nego su poremećeni njeni spiralni kraci, vjerojatno gravitacijom Mliječnog Puta. Današnji nepravilni oblik Velikog Magellanova oblika je vjerojatno rezultat plimnih međudjelovanja i s Kumovom slamom i s Malim Magellanovim oblakom (SMC).

I Veliki i Mali Magellanov oblak obiluju svim vrstama zvijezda i međuzvjezdana tvoriva. Oba oblaka imaju ovojnicu od rijetkog i hladnog vodika. Njihova se ovojnica izdužuje u uzak Magellanov potok prema Kumovoj slami, vjerojatno pod djelovanjem privlačne sile. Oba oblaka su poslužila u znanosti kao ispitno polje za upoznati galaktičke i izvangalaktičke objekte.[4]

Veliki Magellanov Oblak sadrži najveću poznatu H II regiju, maglicu 30 Doradus, poznata i kao Tarantula Nebula.

Supernova SN 1987A eksplodirala je u Velikom Magellanovom oblaku.[4]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 NASA/IPAC Extragalactic Database. Results for Large Magellanic Cloud pristupljeno 29. listopada 2006.
  2. Pietrzyński, G (7. ožujka 2013.). "An eclipsing-binary distance to the Large Magellanic Cloud accurate to two per cent". Nature 495 (7439): 76–79
  3. (1954). "Astronomical Society of the Pacific Leaflets, The Magellanic Clouds". Astronomical Society of the Pacific Leaflets 7
  4. 4,0 4,1 4,2 Vujnović, Vladis: Rječnik astronomije i fizike svemirskog prostora, Zagreb: Školska knjiga, 2004., ISBN 953-0-40024-1, str. 92
  5. (2009). "Implications of recent measurements of the Milky Way rotation for the orbit of t". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society: Letters 392: L21
  6. (2009) Foundations of astrophysics (eng.), New York: Pearson Addison-Wesley ISBN 9780321595584
  7. 7,0 7,1 7,2 (eng.) "Magellanic Cloud." Encyclopædia Britannica. 2009. Encyclopædia Britannica Online. 30. kolovoza 2009.