Friedrich Wöhler: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 3: | Redak 3: | ||
'''Friedrich Wöhler''' ([[31. srpnja]] [[1800]]. - [[23. rujna]] [[1882]]) bio je [[njemačka|njemački]] [[kemičar]], poznat po otkriću sinteze [[urea|uree]], ali i prvi koji je izolirao neke [[kemijski element|kemijske elemente]]. |
'''Friedrich Wöhler''' ([[31. srpnja]] [[1800]]. - [[23. rujna]] [[1882]]) bio je [[njemačka|njemački]] [[kemičar]], poznat po otkriću sinteze [[urea|uree]], ali i prvi koji je izolirao neke [[kemijski element|kemijske elemente]]. |
||
Rođen je u Eschersheimu, koji je tada bio dio Hanau (danas dio grada [[Frankfurt am Main]]). Godine 1823. diplomirao je medicinu na Sveučilištu u [[Heidelberg]]u u laboratoriju [[Leopold Gmelin|Leopolda Gmelina]] koji mu je omogućio da radi kod [[Jöns Jakob Berzelius]]a u [[Stockholm]]u. Predavao je kemiju u [[Berlin]] od 1826. do 1831. Kasnije je postao profesor kemije na |
Rođen je u Eschersheimu, koji je tada bio dio Hanau (danas dio grada [[Frankfurt am Main]]). Godine 1823. diplomirao je medicinu na Sveučilištu u [[Heidelberg]]u u laboratoriju [[Leopold Gmelin|Leopolda Gmelina]] koji mu je omogućio da radi kod [[Jöns Jakob Berzelius]]a u [[Stockholm]]u. Predavao je kemiju u [[Berlin]] od 1826. do 1831. Kasnije je postao profesor kemije na Sveučilištu u [[Göttingen]]u, gdje je ostao raditi do smrti 1882. Godine 1834. postao je strani član Švedske kraljevske akademije znanosti. |
||
Tijekom svoje karijere surađivao je sa brojim poznatim kemičarima što su npr. [[Justus von Liebig]], [[Hermann von Fehling]] i [[Johann Christian Poggendorff]]. |
Tijekom svoje karijere surađivao je sa brojim poznatim kemičarima što su npr. [[Justus von Liebig]], [[Hermann von Fehling]] i [[Johann Christian Poggendorff]]. |
Inačica od 11. kolovoza 2017. u 16:18
Friedrich Wöhler (31. srpnja 1800. - 23. rujna 1882) bio je njemački kemičar, poznat po otkriću sinteze uree, ali i prvi koji je izolirao neke kemijske elemente.
Rođen je u Eschersheimu, koji je tada bio dio Hanau (danas dio grada Frankfurt am Main). Godine 1823. diplomirao je medicinu na Sveučilištu u Heidelbergu u laboratoriju Leopolda Gmelina koji mu je omogućio da radi kod Jöns Jakob Berzeliusa u Stockholmu. Predavao je kemiju u Berlin od 1826. do 1831. Kasnije je postao profesor kemije na Sveučilištu u Göttingenu, gdje je ostao raditi do smrti 1882. Godine 1834. postao je strani član Švedske kraljevske akademije znanosti.
Tijekom svoje karijere surađivao je sa brojim poznatim kemičarima što su npr. Justus von Liebig, Hermann von Fehling i Johann Christian Poggendorff.