Čičoka: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 24: | Redak 24: | ||
Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog [[gomolj]]astog [[korijen]]a danas kultivira širom svijeta, a američki su je [[Indijanci]] uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. [[Stabljika]] čičoke (ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m. Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm. Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. |
Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog [[gomolj]]astog [[korijen]]a danas kultivira širom svijeta, a američki su je [[Indijanci]] uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. [[Stabljika]] čičoke (ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m. Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm. Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. |
||
Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže [[inulin]], a složenim procesima inulin se pretvara u [[Fruktoza|fruktozu]] te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu [[dijabetičar]]a. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute. Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini [[kalij]], [[magnezij]], [[kalcij]], [[fosfor]] i [[željezo]], a od vitamina vitamine iz [[B-kompleks|B skupine]], [[vitamin A]] i [[vitamin C]]. Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke. Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju [[bioetanol]]a. |
Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže [[inulin]], a složenim procesima inulin se pretvara u [[Fruktoza|fruktozu]] te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu [[dijabetičar]]a. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute( po nekim podacima oko 300 sorata ).U Rusiji su uzgojeni i hibridi čičoke i suncokreta. Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini [[kalij]], [[magnezij]], [[kalcij]], [[fosfor]] i [[željezo]], a od vitamina vitamine iz [[B-kompleks|B skupine]], [[vitamin A]] i [[vitamin C]]. |
||
Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke. |
|||
Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju [[bioetanol]]a. |
|||
Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u [[Invazivna vrsta|invazivne vrste]]. |
|||
== Dodatna literatura == |
== Dodatna literatura == |
||
Inačica od 10. rujna 2018. u 16:08
| Čičoka | |
|---|---|
 Čičoka | |
| Status zaštite | |
| (vidi IUCN-ov crveni popis za kratice) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Asterales |
| Porodica: | Asteraceae |
| Rod: | Helianthus |
| Vrsta: | H. tuberosus |
| Dvojno ime | |
| Helianthus tuberosus | |
| Baze podataka | |
Čičoka (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. Helianthus tuberosus), vrsta je suncokreta udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi.
Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog gomoljastog korijena danas kultivira širom svijeta, a američki su je Indijanci uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. Stabljika čičoke (ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m. Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm. Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja.
Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže inulin, a složenim procesima inulin se pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute( po nekim podacima oko 300 sorata ).U Rusiji su uzgojeni i hibridi čičoke i suncokreta. Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini kalij, magnezij, kalcij, fosfor i željezo, a od vitamina vitamine iz B skupine, vitamin A i vitamin C.
Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke.
Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola.
Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u invazivne vrste.
Dodatna literatura
- Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
Vanjske poveznice
- Gastro.hr - Čičoka (hrv.)
- PFAF database Helianthus tuberosus (engl.)