Čičoka

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Čičoka
Čičoka
Čičoka
Status zaštite

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Helianthus
Vrsta: H. tuberosus
Dvojno ime
Helianthus tuberosus
Područje života

Čičoka (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. Helianthus tuberosus), vrsta je suncokreta udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi.

Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog gomoljastog korijena danas kultivira širom svijeta, a američki su je Indijanci uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. Stabljika čičoke (ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m. Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm. Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja.

Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže inulin, a složenim procesima inulin se pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute( po nekim podacima oko 300 sorata ).U Rusiji su uzgojeni i hibridi čičoke i suncokreta.

Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke.

Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola.

Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u invazivne vrste.

Sastav[uredi VE | uredi]

Gomolji sadrže do 3 % bjelančevina,mineralne soli,inulin ( 16 - 18 %), fruktozu(2,5 - 3,5 %), mikroelemente, 2—4 % dušičnih tvari. Sadrže vitamin B1, C, karotin.Također su bogati mineralnim tvarima:kalijem – 47,7%, fosforom – 3,7%, silicijem – 10,0%,željezom – 3,7 %, kalcijem – 3,3%.[1]

Ljekovitost[uredi VE | uredi]

Čičoka ima širok spektar terapijskog djelovanja : imunostimulirajuće, sedativno, tonificira, aterosklerotično, hipoglikemičko, laksativno. Ulje čičoke stabilizira šećer i kolesterol, kao i metabolizam, uklanja radionukleide , potiče regeneraciju tkiva i normalizira crijevnu mikrofloru,hranjiva je podloga i građevinski materijal za epitel crijeva te povećava imunitet i hemoglobin, povećava apsorpciju kalcija i magnezijevih iona koja je važna za prevenciju osteoporoze, smanjuje apetit i time pridonosi brzoj zasićenosti tijela hranom. Infuzija i dekokt imaju laksativni učinak, eliminiraju zatvor, bolove u trbuhu, smanjuje bore. Učinkovito zadovoljava potrebu za ugljikohidratima i ne povećava razinu glukoze u krvi i stimulira proizvodnju inzulina, sprječava pretilost i taloženje soli, neutralizira toksine i teške metale.[2]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
  • Konstantinov,J. , Celebnie svoistva topinambura,Moskva 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://lektrava.ru/encyclopedia/topinambur/ Pristupljeno 6.11.2018.
  2. http://lektrava.ru/encyclopedia/topinambur/ Pristupljeno 6.11.2018.