Vladimir Lukarić: razlika između inačica

Vladimir Lukarić
Država	Hrvatska
Osobni podatci
Rođenje	22. siječnja 1939.; Rijeka, Hrvatska
Pozicija	napadač
Mlađi uzrasti
	NK Crikvenica
Igračka karijera*
Reprezentativna karijera**
Trenerska karijera
; ; ; 1989. - 1991. ; 1990.	NK Buje; NK Crikvenica; NK Pomorac Kostrena; NK Rijeka; Hrvatska, pomoćni trener
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 7. siječnja 2020. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
	Portal o životopisima
	Portal o športu

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 7. siječnja 2020. u 21:54

Vladimir Lukarić (Rijeka, 22. siječnja 1939.) bivši je hrvatski trener, nogometaš i reprezentativac. Prvi nogometni reprezentativac u bogatoj povijesti HNK Rijeka.^[1]

Igračka karijera

Vladimir Lukarić počeo je svoju nogometnu karijeru u mladim momčadima NK Crikvenice. U Crikvenici je bio još kao dječak, a našao se i u ondašnjim Srpskim Moravicama gdje je bio tri godine bio u domu, u internatu. U Crikvenici je bio u zlatnim godinama crikveničkog nogometa kad su bili u gornjem domu druge lige i kad je klub imao brojne navijače koji su ih pratili. Došao je poziv s Kantride te je u dogovoru s ljudima iz kluba prešao u Rijeku, u kojoj su tada među ostalima bili igrač i poslije trener Stojan Osojnak te trener Vladimir Beara. Rijeka je tad sredinom 1960-ih bila snažna i u usponu (Rijeka Jantoljaka, Milevoja, Mugošu, Radakovića, Šangulina, Vrankovića, Lukarića, Tomljenovića, Gulina, Naumovića i Vukoje), prekinuvši monopol »velike četvorke«, dva put je bila četvrta (1964. i 1965.) a jednom im je izmaknulo drugo mjesto, iza Partizana, kasnije finalista Kupa prvaka. U Rijeci je pružio sjajne igre i pamti se Lukarićev hat-trick na gostovanju protiv možda najjačeg Dinama ikad, koji je poslije osvojio Kup velesajamskih gradova.^[1] U dva navrata u NK Rijeci proveo je ukupno 13 godina i odigrao ukupno u različitim natjecanjima 453 utakmice i postigao 62 pogotka. Dvije godine igrao je i u švicarskoj AC Bellinzoni.

Najčešće igrao na mjestu desnog krila. Bio je sjajan na toj poziciji. Po potrebi je igrao i spojku. Bio je vrlo brz, energičan, sjajna driblinga i odlična centaršuta, a u dvobojima vrlo temperamentan, borben, žustar i neustrašiv. Načinom kako je igrao bio je ispred svog vremena, jer je bio snažno izražena natjecateljskog karaktera u vremenima nogometne romantike.^[1]

Lukarićeve utakmice zapazili su izbornici te su ga već kao vrlo mlada pozvali u reprezentaciju. Zajedno s Petrom Radakovićem bio je i prvi reprezentativac iz redova NK Rijeke. Debitirao je 18. lipnja 1961. u Beogradu protiv Maroka (3:2) i time je ušao je klupsku povijest kao prvi reprezentativac s Kantride.^[1] Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao šest utakmica i postigao jedan pogodak. Jedini pogodak postigao je u svom drugom nastupu 19. rujna 1962. u Beogradu u pobjedi 5:2 protiv Etiopije, a zadnji reprezentativni nastup imao je 4. rujna 1965. u Moskvi protiv SSSR-a (0:0).

Premda je igrama to zaslužio, nije nastupio na Svjetskom prvenstvu 1962. godine. Poput mnogih nogometaša Hrvata i k tome iz hrvatskih klubova teško je nalazio stalno mjesto u reprezentaciji Jugoslavije, gdje su na njihovim mjestima prednost imali čak i osrednji igrači iz srbijanskih klubova. Nije uopće otputovao s reprezentacijom u kojoj mu je bio suigrač Radaković i ostali. Na Lukarićevoj poziciji nastupio je neki Šijaković za kojeg je Joško Skoblar ocijenio da nije bio na zadovoljavajućoj kvalitetnoj razini.^[1]

Trenerska karijera

Kao trener uglavnom je bio vezan za NK Rijeku, gde je trenirao sve uzraste, a od 1989. do 1991. bio je i trener prve momčadi. Vodio i momčadi u okolici Rijeke: NK Buje, NK Crikvenica i NK Pomorac Kostrena.

Bio je pomoćni trener Dražanu Jerkoviću 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1. U Jerkovićevom je stožeru bio i na utakmici na Kantridi 22. prosinca s Rumunjskom (2:0).^[1]

Izvori

↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Novi list Igor Duvnjak: Životna priča legendarnog riječkog nogometaša: "Žao mi je što nisam igrao na SP-u u Čileu" 6. siječnja 2020. (pristupljeno 7. siječnja 2020.)

Vanjske poveznice

Statistika u jugoslavenskoj reprezentaciji (srp.)

[Životna_priča-1] ↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Novi list Igor Duvnjak: Životna priča legendarnog riječkog nogometaša: "Žao mi je što nisam igrao na SP-u u Čileu" 6. siječnja 2020. (pristupljeno 7. siječnja 2020.)

[1]

@@ Redak 31: / Redak 31: @@
 | ažurirano                        = 7. siječnja 2020.
 }}
-'''Vladimir Lukarić''' ([[Rijeka]], [[22. siječnja]] [[1939.]]) bivši je hrvatski trener, nogometaš i reprezentativac.
+'''Vladimir Lukarić''' ([[Rijeka]], [[22. siječnja]] [[1939.]]) bivši je hrvatski trener, nogometaš i reprezentativac. Prvi nogometni reprezentativac u bogatoj povijesti HNK Rijeka.<ref name="Životna priča">[http://www.novilist.hr/Sport/NK-Rijeka/Zivotna-prica-legendarnog-rijeckog-nogometasa-Zao-mi-je-sto-nisam-igrao-na-SP-u-u-Cileu Novi list] Igor Duvnjak: ''Životna priča legendarnog riječkog nogometaša: "Žao mi je što nisam igrao na SP-u u Čileu"'' 6. siječnja 2020. (pristupljeno 7. siječnja 2020.)</ref>
 ==Igračka karijera==
-Vladimir Lukarić počeo je svoju nogometnu karijeru u mladim momčadima [[NK Crikvenica|NK Crikvenice]], a u dva navrata u [[NK Rijeka|NK Rijeci]] proveo je ukupno 13 godina i odigrao ukupno u različitim natjecanjima 453 utakmice i postigao 62 pogotka. Dvije godine igrao je i u [[Švicarska|švicarskoj]] [[AC Bellinzona|AC Bellinzoni]].
+Vladimir Lukarić počeo je svoju nogometnu karijeru u mladim momčadima [[NK Crikvenica|NK Crikvenice]]. U Crikvenici je bio još kao dječak, a našao se i u ondašnjim Srpskim Moravicama gdje je bio tri godine bio u domu, u internatu. U Crikvenici je bio u zlatnim godinama crikveničkog nogometa kad su bili u gornjem domu druge lige i kad je klub imao brojne navijače koji su ih pratili. Došao je poziv s Kantride te je u dogovoru s ljudima iz kluba prešao u Rijeku, u kojoj su tada među ostalima bili igrač i poslije trener [[Stojan Osojnak]] te trener [[Vladimir Beara]]. Rijeka je tad sredinom 1960-ih bila snažna i u usponu (Rijeka  Jantoljaka, Milevoja, Mugošu, Radakovića, Šangulina, Vrankovića, Lukarića, Tomljenovića, Gulina, Naumovića i Vukoje), prekinuvši monopol »velike četvorke«, dva put je bila četvrta (1964. i 1965.) a jednom im je izmaknulo drugo mjesto, iza Partizana, kasnije finalista Kupa prvaka. U Rijeci je pružio sjajne igre i pamti se Lukarićev hat-trick na gostovanju protiv možda najjačeg Dinama ikad, koji je poslije osvojio Kup velesajamskih gradova.<ref name="Životna priča"/> U dva navrata u [[NK Rijeka|NK Rijeci]] proveo je ukupno 13 godina i odigrao ukupno u različitim natjecanjima 453 utakmice i postigao 62 pogotka. Dvije godine igrao je i u [[Švicarska|švicarskoj]] [[AC Bellinzona|AC Bellinzoni]].
+Najčešće igrao na mjestu desnog krila. Bio je sjajan na toj poziciji. Po potrebi je igrao i spojku. Bio je vrlo brz, energičan, sjajna [[dribling]]a i odlična [[centaršut]]a, a u dvobojima vrlo temperamentan, borben, žustar i neustrašiv. Načinom kako je igrao bio je ispred svog vremena, jer je bio snažno izražena natjecateljskog karaktera u vremenima nogometne romantike.<ref name="Životna priča"/>
-Najčešće igrao na mjestu desnog krila, a zajedno s [[Petar Radaković|Petrom Radakovićem]] bio je i prvi reprezentativac iz redova NK Rijeke. Za [[jugoslavenska nogometna reprezentacija|jugoslavensku reprezentaciju]] odigrao šest utakmica i postigao jedan pogodak. Debitirao je [[18. lipnja]] [[1961.]] u [[Beograd]]u protiv [[marokanska nogometna reprezentacija|Maroka]] (3:2), jedini pogodak postigao je u svom drugom nastupu [[19. rujna]] [[1962.]] u Beogradu u pobjedi 5:2 protiv [[Etiopska nogometna reprezentacija|Etiopije]], a zadnji reprezentativni nastup imao je [[4. rujna]] [[1965.]] u [[Moskva|Moskvi]] protiv [[Sovjetska nogometna reprezentacija|SSSR-a]] (0:0).
+Lukarićeve utakmice zapazili su izbornici te su ga već kao vrlo mlada pozvali u reprezentaciju. Zajedno s [[Petar Radaković|Petrom Radakovićem]] bio je i prvi reprezentativac iz redova NK Rijeke. Debitirao je [[18. lipnja]] [[1961.]] u [[Beograd]]u protiv [[marokanska nogometna reprezentacija|Maroka]] (3:2) i time je ušao je klupsku povijest kao prvi reprezentativac s Kantride.<ref name="Životna priča"/>
+Za [[jugoslavenska nogometna reprezentacija|jugoslavensku reprezentaciju]] odigrao šest utakmica i postigao jedan pogodak. Jedini pogodak postigao je u svom drugom nastupu [[19. rujna]] [[1962.]] u Beogradu u pobjedi 5:2 protiv [[Etiopska nogometna reprezentacija|Etiopije]], a zadnji reprezentativni nastup imao je [[4. rujna]] [[1965.]] u [[Moskva|Moskvi]] protiv [[Sovjetska nogometna reprezentacija|SSSR-a]] (0:0).
+Premda je igrama to zaslužio, nije nastupio na Svjetskom prvenstvu 1962. godine. Poput mnogih nogometaša Hrvata i k tome iz hrvatskih klubova teško je nalazio stalno mjesto u reprezentaciji Jugoslavije, gdje su na njihovim mjestima prednost imali čak i osrednji igrači iz srbijanskih klubova. Nije uopće otputovao s reprezentacijom u kojoj mu je bio suigrač Radaković i ostali. Na Lukarićevoj poziciji nastupio je neki Šijaković za kojeg je Joško Skoblar ocijenio da nije bio na zadovoljavajućoj kvalitetnoj razini.<ref name="Životna priča"/>
 ==Trenerska karijera==
 Kao trener uglavnom je bio vezan za NK Rijeku, gde je trenirao sve uzraste, a od 1989. do 1991. bio je i trener prve momčadi. Vodio i momčadi u okolici Rijeke: [[NK Buje]], [[NK Crikvenica]] i [[NK Pomorac Kostrena]].
-Bio je pomoćni trener [[Dražan Jerković|Dražanu Jerkoviću]] [[17. listopada]] [[1990.]] godine u [[Zagreb]]u, u [[Hrvatska - SAD, prijateljska utakmica (1990.)|prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije]] od uspostave neovisnosti protiv [[Nogometna_reprezentacija_SAD-a|reprezentacije SAD-a]], u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1.
+Bio je pomoćni trener [[Dražan Jerković|Dražanu Jerkoviću]] [[17. listopada]] [[1990.]] godine u [[Zagreb]]u, u [[Hrvatska - SAD, prijateljska utakmica (1990.)|prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije]] od uspostave neovisnosti protiv [[Nogometna_reprezentacija_SAD-a|reprezentacije SAD-a]], u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1. U Jerkovićevom je stožeru bio i na utakmici na Kantridi 22. prosinca s Rumunjskom (2:0).<ref name="Životna priča"/>
+== Izvori ==
+{{izvori}}
 ==Vanjske poveznice==
-* [http://www.reprezentacija.rs/index.php/sr/statistika/reprezentativci/1243 Statistika u jugoslavenskoj reprezentaciji]
+* [http://www.reprezentacija.rs/index.php/sr/statistika/reprezentativci/1243 Statistika u jugoslavenskoj reprezentaciji] (srp.)
 {{GLAVNIRASPORED:Lukarić, Vladimir}}