Devetotravanjska tragedija: razlika između inačica
nč |
m sitno |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Protusovjetski prosvjedi doživljavaju vrhunac [[4. travnja]], kada se desetci tisuća Gruzijaca u mirnom prosvjedu okupljaju ispred zgrade Vrhovnog Sovjeta na Rustavelijevoj aveniji u Tbilisiju. Prosvjede su predvodili [[Merab Kostava]], [[Zviad Gamzahurdija]] (budući prvi Predsjednik Gruzije) i drugi politički i kulturni uglednici. Prvi sekretar Gruzijske komunističke partije Jumber Patiašvili poziva Vrhovni Sovjet SSSR-a na vojnu intervenciju, koju predvodi general pukovnik Igor Rodionov. Dan prije upada [[Crvena armija|crvenoarmejaca]] tbiliške policijske snage bile su razoružane.<ref> [http://sobchak.org/rus/docs/zakluchenie.htm Zaklučenje] Izvještaj o intervenciji Crvene armije u Tbilisiju (pristupljeno 20. siječnja 2020.)</ref> |
Protusovjetski prosvjedi doživljavaju vrhunac [[4. travnja]], kada se desetci tisuća Gruzijaca u mirnom prosvjedu okupljaju ispred zgrade Vrhovnog Sovjeta na Rustavelijevoj aveniji u Tbilisiju. Prosvjede su predvodili [[Merab Kostava]], [[Zviad Gamzahurdija]] (budući prvi Predsjednik Gruzije) i drugi politički i kulturni uglednici. Prvi sekretar Gruzijske komunističke partije Jumber Patiašvili poziva Vrhovni Sovjet SSSR-a na vojnu intervenciju, koju predvodi general pukovnik Igor Rodionov. Dan prije upada [[Crvena armija|crvenoarmejaca]] tbiliške policijske snage bile su razoružane.<ref> [http://sobchak.org/rus/docs/zakluchenie.htm Zaklučenje] Izvještaj o intervenciji Crvene armije u Tbilisiju (pristupljeno 20. siječnja 2020.)</ref> |
||
Na prvim demokratskim višestranačkim izborima, održanima u [[listopad]]u [[1990.]], pobjedu odnosi oporbeni blok Zviada Gamzahrudije. Na [[Referendum o gruzijskoj samostalnosti|referendumu]] u ožujku 1991. većina se Gruzijaca izjasnila za neovisnost, koja je i proglašena [[9. travnja]] [[1991.]], točno |
Na prvim demokratskim višestranačkim izborima, održanima u [[listopad]]u [[1990.]], pobjedu odnosi oporbeni blok Zviada Gamzahrudije. Na [[Referendum o gruzijskoj samostalnosti|referendumu]] u ožujku 1991. većina se Gruzijaca izjasnila za neovisnost, koja je i proglašena [[9. travnja]] [[1991.]], točno dvije godine nakon tragedije, a formalno stupila na snagu [[22. prosinca]] [[1991.]] godine.<ref> [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23590 Gruzija] Natuknica u [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatskoj enciklopediji]] LZMK-a. </ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 20. siječnja 2020. u 18:16
Devetotravanjska tragedija, poznata i pod nazivima Tbiliški pokolj i Tbiliška tragedija, naziv je za pokolj gruzijskih civila koji je 9. travnja 1989. izvršila Crvena armija uslijed protusovjetskih prosvjeda u Tbilisiju, glavnom gradu tadašnje Gruzijske SSR. Pripadnici Crvene armije ubili su 21 prosvjednika, uz ranjavanja i uhićenja stotine istih. Pritom su se koristili kloracetofenonom, bajunetama i rovovskim lopatama (stožernim dijelom vojne opreme Specnaza). Danas je 9. travnja u Gruziji državni praznik i obilježava se kao Dan nacionalnog jedinstva.
Protusovjetski prosvjedi doživljavaju vrhunac 4. travnja, kada se desetci tisuća Gruzijaca u mirnom prosvjedu okupljaju ispred zgrade Vrhovnog Sovjeta na Rustavelijevoj aveniji u Tbilisiju. Prosvjede su predvodili Merab Kostava, Zviad Gamzahurdija (budući prvi Predsjednik Gruzije) i drugi politički i kulturni uglednici. Prvi sekretar Gruzijske komunističke partije Jumber Patiašvili poziva Vrhovni Sovjet SSSR-a na vojnu intervenciju, koju predvodi general pukovnik Igor Rodionov. Dan prije upada crvenoarmejaca tbiliške policijske snage bile su razoružane.[1]
Na prvim demokratskim višestranačkim izborima, održanima u listopadu 1990., pobjedu odnosi oporbeni blok Zviada Gamzahrudije. Na referendumu u ožujku 1991. većina se Gruzijaca izjasnila za neovisnost, koja je i proglašena 9. travnja 1991., točno dvije godine nakon tragedije, a formalno stupila na snagu 22. prosinca 1991. godine.[2]
Izvori
- ↑ Zaklučenje Izvještaj o intervenciji Crvene armije u Tbilisiju (pristupljeno 20. siječnja 2020.)
- ↑ Gruzija Natuknica u Hrvatskoj enciklopediji LZMK-a.