Otočje Kerguelen: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 8: | Redak 8: | ||
Otočje je otkrio francuski pomorac [[Yves-Joseph de Kerguelen de Trémarec]] u veljači [[1772.]]g.. |
Otočje je otkrio francuski pomorac [[Yves-Joseph de Kerguelen de Trémarec]] u veljači [[1772.]]g.. |
||
Otok je bio motivom za novelu [[ |
Otok je bio motivom za novelu [[Čileanska književnost|čileanskog književnika]] [[Hrvati u Čileu|hrvatskog podrijetla]] ''El viento es un país que se fue'', a motiv je bila [[kitolov]]ačka republika koja je ovdje postojala u drugoj polovici 19. stoljeća.<ref>* [[Oscar Anders Barientos Bradašić|Oscar Barrientos Bradasic]]: "El viento es un país que se fue", Das Kapital Ediciones, Santiago de Chile, 2009 (Novela basada en la ''república de balleneros'' de Kerguelen) {{ISBN|978-956-8835-00-2}}</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
Inačica od 2. prosinca 2020. u 21:04
Kerguelen je naziv za skupinu otoka u južnom Indijskom oceanu, koji su teritorij Francuske. Otoci su izvorno nenaseljeni, ali na njima se nalazi 50 do 100 francuskih istraživača, znanstvenika i inženjera.
Najveći otok Grande Terre ima površinu od 6675 km² i okružen je sa oko 300 manjih otoka i otočića, te zajedno čine otočje površine od 7215 km².
Otočje je otkrio francuski pomorac Yves-Joseph de Kerguelen de Trémarec u veljači 1772.g..
Otok je bio motivom za novelu čileanskog književnika hrvatskog podrijetla El viento es un país que se fue, a motiv je bila kitolovačka republika koja je ovdje postojala u drugoj polovici 19. stoljeća.[1]
Izvori
- ↑ * Oscar Barrientos Bradasic: "El viento es un país que se fue", Das Kapital Ediciones, Santiago de Chile, 2009 (Novela basada en la república de balleneros de Kerguelen) ISBN 978-956-8835-00-2
Nedovršeni članak Otočje Kerguelen koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.