Druga marokanska kriza: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m Ispravio sam gramatičku grešku, promijenio sam "smtrali" u "smatrali" |
||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
[[Feški sporazum|Feškim sporazumom]], 4. studenog 1911., Njemačka je prihvatila francusku vladavinu Marokom u zamjenu za teritorij |
[[Feški sporazum|Feškim sporazumom]], 4. studenog 1911., Njemačka je prihvatila francusku vladavinu Marokom u zamjenu za teritorij |
||
[[Francuska Ekvatorska Afrika|francusko-ekvatorske]] kolonije Srednjeg Konga (Novi Kamerun). Nijemci su |
[[Francuska Ekvatorska Afrika|francusko-ekvatorske]] kolonije Srednjeg Konga (Novi Kamerun). Nijemci su smatrali da je kompenzacija nedovoljna. |
||
Agadirska kriza je pokazala da bi zemlje članice [[Antanta|Antante]] vjerojatno podržale jedna drugu u slučaju međunarodnog sukoba većih razmjera, ali da Austro-Ugarska i Italija vjerojatno ne bi pomogle Njemačku ako one ne bi bile napadnute prve. |
Agadirska kriza je pokazala da bi zemlje članice [[Antanta|Antante]] vjerojatno podržale jedna drugu u slučaju međunarodnog sukoba većih razmjera, ali da Austro-Ugarska i Italija vjerojatno ne bi pomogle Njemačku ako one ne bi bile napadnute prve. |
||
Inačica od 4. svibnja 2021. u 18:10
Druga marokanska kriza, također poznata i kao Agadirska kriza, bila je međunarodna kriza koja je izbila kada je njemački ratni brod SMS Panther uplovio u marokansku luku u Agadiru 1. srpnja 1911.
Povijest
Kada su francuske vlasti izvjestile o nemirima u marokanskog gradu Fesu, poslan je kontigent francuskih vojnika da uspostavi red. Francuzi zauzimaju Fez 21. svibnja 1911. Ministar vanjskih poslova Njemačke, Alfred von Kiderlen-Wächter, je smatrao da je to bilo kršenje dogovara s Konferencije u Algesirasu iz 1906., i poslao je bez konzultacija u vladi, njemačku topovnjaču SMS Panther s njemačkim zahtjevima 1. lipnja. Kiderlen-Wächter je računao da će doći do izolacije Francuske i da će Njemačka biti kompenzirana sa velikim teritorijama u Africi, i neće se upustiti u rizik započinjanja rata u udaljenom Maroku.
Francuska je međutim dobila podršku Ujedinjenog Kraljevstva kao i Rusije, dok njemački saveznici Austro-Ugarska i Italija nisu podržali Njemačku. Njemačka je bila primorana povući se.
Feškim sporazumom, 4. studenog 1911., Njemačka je prihvatila francusku vladavinu Marokom u zamjenu za teritorij francusko-ekvatorske kolonije Srednjeg Konga (Novi Kamerun). Nijemci su smatrali da je kompenzacija nedovoljna.
Agadirska kriza je pokazala da bi zemlje članice Antante vjerojatno podržale jedna drugu u slučaju međunarodnog sukoba većih razmjera, ali da Austro-Ugarska i Italija vjerojatno ne bi pomogle Njemačku ako one ne bi bile napadnute prve.