Razlika između inačica stranice »Siegfried Lenz«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Obrisan 31 bajt ,  prije 2 mjeseca
Stilske ispravke, stavljanje poveznica.
(Ispravak gramatičke greške)
Oznake: mobilni uređaj m.wiki VisualEditor
(Stilske ispravke, stavljanje poveznica.)
Oznake: mobilni uređaj m.wiki VisualEditor
 
Siegfreid Lenz je rođen u mjestu Lyck u [[Mazuriji]], pokrajini u sjevernoistočnoj [[Poljska|Poljskoj]]. Nakon rane smrti oca njegova se majka zajedno sa kćerkom, njegovom sestrom, odselila iz Lycka i ostavila 6-godišnjeg Siegfrieda kod bake, kod koje je i odrastao.
U Klaus Harms školi u Kappelnu ([[Schleswig-Holstein]]) je [[1939]]. počeo pogađati kurs za darovitu djecu, [[1943]]. je položio tzv. Ratnu maturu i nakon toga je bio mobiliziran od strane ratne mornarice.
[[20]].[[Ožujak|ožujka]] [[1944]]. je postao član [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka|Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke]] <ref>Monika Klein, Siegfried Hirsch: ''Siegfried Lenz – Spuren im deutsch-dänischen Grenzland.'' In: ''Hohenfelder und Uhlenhorster Rundschau.'' 2/2015, S. 16–18.</ref> , šta njemu, po vlastitoj izjavi, nije bilo poznato i radilo se o skupnom postupku učlanjivanja. U sklopu masovnog promaknuća je [[20. ožujka]] [[1945.]] dobro čin zastavnika mornarice. Kratko prije završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog Svjetskog rata]] je dezertirao u [[Danska|Danskoj]] i na bijegu su ga zarobili Britanci. <ref>{{Webarchiv | url=http://www.radiobremen.de/kultur/themen/siegfried-lenz104.html | wayback=20150924110724 | text=Kurzvita}} bei Radio Bremen vom 8. Oktober 2014. (Archiv)</ref> U zarobljeništvu je Lenz bio prevoditelj Komisije za otpuštanje zatvorenika.
U njegovom članku, koji je objavljen 1966. „ "Ich zum Beispiel“ (Ja na primjer) je [[1966.]] pisao je o svojoj mobilizaciji, početnoj euforiji 17-godišnjaka, te kasnijem otrežnjenju i kraju rata, kojeg je doživio kao olakšanje i konačan kraj svim ratnim lažima.<ref>[https://www.srf.ch/play/radio/kontext/audio/der-8--mai-1945--ende-und-anfang?id=3332fb7d-937e-4d41-9bc1-9d4479638e3e&station=69e8ac16-4327-4af4-b873-fd5cd6e895a7 ''Der 8. Mai 1945. Ende und Anfang.''] SRF, 8. Mai 2015, Minute 14:40</ref>
[[20]].[[Ožujak|ožujka]] [[1945]]. je u sklopu masovnog promaknuća dobio čin zastavnika mornarice. Kratko prije završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog Svjetskog rata]] je dezertirao u [[Danska|Danskoj]] i na bijegu su ga zarobili Britanci. <ref>{{Webarchiv | url=http://www.radiobremen.de/kultur/themen/siegfried-lenz104.html | wayback=20150924110724 | text=Kurzvita}} bei Radio Bremen vom 8. Oktober 2014. (Archiv)</ref> U zarobljeništvu je Lenz bio prevoditelj Komisije za otpuštanje zatvorenika.
U njegovom članku, koji je objavljen 1966. „ Ich zum Beispiel“ (Ja na primjer) pisao je o svojoj mobilizaciji, početnoj euforiji 17-godišnjaka, te kasnijem otrežnjenju i kraju rata, kojeg je doživio kao olakšanje i konačan kraj svim ratnim lažima.<ref>[https://www.srf.ch/play/radio/kontext/audio/der-8--mai-1945--ende-und-anfang?id=3332fb7d-937e-4d41-9bc1-9d4479638e3e&station=69e8ac16-4327-4af4-b873-fd5cd6e895a7 ''Der 8. Mai 1945. Ende und Anfang.''] SRF, 8. Mai 2015, Minute 14:40</ref>
 
Nakon otpuštanja iz zarobljeništva studirao je filozofiju, anglistiku i znanost književnosti na Sveučilištu u Hamburgu. NakonPoslije prekida studija započeo je raditi kao volonter kod dnevnih novina „Die Welt“ i bio je urednik feljtona od [[1950|1950.]] do [[1951]]. U redakciji je upoznao svoju buduću suprugu Liselotte ([[1918]]-[[2006]]) <ref>http://knerger.de/html/lenzsiegschriftsteller_120.html Foto des Grabsteins</ref>, koja je kasnije ilustrirala nekoliko njegovih knjiga.
Siegfried i Liselotte vjenčali su se [[1949.]]
Nakon objave pretiska njegovog prvog romana u literrarnom kutku dnevnih novina, odlučio se živjeti i raditi kao slobodan pisac. <ref>''„Literatur ist Selbstzeugnis“ Siegfried Lenz im Gespräch mit [[Ulrich Wickert]].'' In: ''Über die Phantasie und das Alter. Hommage zum 85. Geburtstag.'' Hoffmann und Campe, Hamburg 2001, S. 7–26.</ref>
Lenz je bio redovit posjetitelj sastanaka „[[Grupe 47]]“, koje je organizirao Hans Werner Richter. Cilj sastanka autora je bilo međusobno komentiranje aktualnih djela kao i promicanje mladih autora.
Zajedno sa piscem [[Günter Grass|Günterom Grassom]] angažirao se za [[Socijaldemokratska stranka Njemačke|Socijaldemokratsku stranku Njemačke]] i podržavao politiku [[Willy Brandt|Willya Brandta]], posebnoizuzeto njegovu novu Istočnuistočnu politiku, čiji je cilj bila normalizacija odnosa sa zemljama istočne Europe, posebno sa [[Njemačka Demokratska Republika|Njemačkom Demokratskom Republikom]]. Od [[2003]]. je bio gast profesor Heinrich-Heine Sveučilišta u [[Düsseldorf|Düsseldorfu]] te počasni član Slobodne akademije umjetnosti u [[Hamburg|Hamburgu]], a [[2011]]. je postao počasni stanovnik svog rodnog mjesta Lyck u [[Istočna Pruska|Istočnoj Pruskoj]]. <ref>[https://www.welt.de/kultur/literarischewelt/article13667758/Siegfried-Lenz-wird-Ehrenbuerger-seiner-Heimatstadt.html ''Siegfried Lenz wird Ehrenbürger seiner Heimatstadt.''] In: ''[[Die Welt]].'' 18. Oktober 2011.</ref>
Siegfried Lenz je višestruko odlikovan, između ostaloga Goetheovom i nagradom Thomasa Manna te Mirovnom nagradom njemačkih knjižara.
Četiri godine nakon smrti supruge Liselotte se Siegrfied Lenz [[2010.]] vjenčao sa Ullom Reimer. <ref>[https://www.spiegel.de/panorama/leute/mit-84-jahren-siegfried-lenz-heiratet-langjaehrige-nachbarin-a-700410.html ''Siegfried Lenz heiratet langjährige Nachbarin.''] ''[[Spiegel Online]],'' 13. Juni 2010.</ref>
Preminuo je 07.listopada [[2014.]] je u [[Hamburg|Hamburgu]].
 
== Stvaralaštvo ==
81

uređivanje

Navigacijski izbornik