Friedrich Wöhler: razlika između inačica
m →top: ispravak wikipoveznica |
m →top: pravopis |
||
Redak 5: | Redak 5: | ||
Rođen je u Eschersheimu, koji je tada bio dio Hanau (danas dio grada [[Frankfurt am Main]]). Godine 1823. diplomirao je medicinu na Sveučilištu u [[Heidelberg]]u u laboratoriju [[Leopold Gmelin|Leopolda Gmelina]] koji mu je omogućio da radi kod [[Jöns Jakob Berzelius]]a u [[Stockholm]]u. Predavao je kemiju u [[Berlin]] od 1826. do 1831. Kasnije je postao profesor kemije na Sveučilištu u [[Göttingen]]u, gdje je ostao raditi do smrti 1882. Godine 1834. postao je strani član Švedske kraljevske akademije znanosti. |
Rođen je u Eschersheimu, koji je tada bio dio Hanau (danas dio grada [[Frankfurt am Main]]). Godine 1823. diplomirao je medicinu na Sveučilištu u [[Heidelberg]]u u laboratoriju [[Leopold Gmelin|Leopolda Gmelina]] koji mu je omogućio da radi kod [[Jöns Jakob Berzelius]]a u [[Stockholm]]u. Predavao je kemiju u [[Berlin]] od 1826. do 1831. Kasnije je postao profesor kemije na Sveučilištu u [[Göttingen]]u, gdje je ostao raditi do smrti 1882. Godine 1834. postao je strani član Švedske kraljevske akademije znanosti. |
||
Tijekom svoje karijere surađivao je |
Tijekom svoje karijere surađivao je s brojim poznatim kemičarima što su npr. [[Justus von Liebig]], [[Hermann von Fehling]] i [[Johann Christian Poggendorff]]. |
||
{{mrva-biog-znan}} |
{{mrva-biog-znan}} |
Inačica od 21. studenoga 2021. u 17:28
Friedrich Wöhler (31. srpnja 1800. - 23. rujna 1882.) bio je njemački kemičar, poznat po otkriću sinteze uree, ali i prvi koji je izolirao neke kemijske elemente.
Rođen je u Eschersheimu, koji je tada bio dio Hanau (danas dio grada Frankfurt am Main). Godine 1823. diplomirao je medicinu na Sveučilištu u Heidelbergu u laboratoriju Leopolda Gmelina koji mu je omogućio da radi kod Jöns Jakob Berzeliusa u Stockholmu. Predavao je kemiju u Berlin od 1826. do 1831. Kasnije je postao profesor kemije na Sveučilištu u Göttingenu, gdje je ostao raditi do smrti 1882. Godine 1834. postao je strani član Švedske kraljevske akademije znanosti.
Tijekom svoje karijere surađivao je s brojim poznatim kemičarima što su npr. Justus von Liebig, Hermann von Fehling i Johann Christian Poggendorff.