Marin Carić: razlika između inačica
Sintaksa – Parametar u navodnike. |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Marin Carić''' ([[Hvar]], [[1947.]] - [[3. prosinca]] [[2000.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] kazališni, televizijski i radijski redatelj<ref name=mojtv/> |
'''Marin Carić''' ([[Hvar]], [[1947.]] - [[3. prosinca]] [[2000.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] kazališni, televizijski i radijski redatelj<ref name="mojtv"/> |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
Carić je, među ostalim, režirao Prikazanje života svetog Lovrinca Mučenika (Hvar, 1970.), Robinju (Split, 1975.), [[Judita (Marko Marulić)|Juditu]] i [[Dundo Maroje|Dunda Maroja]] (Splitsko ljeto, 1985.) i Prozerpinu ugrabljenu (dubrovačko [[Gradsko kazalište Marina Držića|Kazalište Marin Držić]], 1989.) U Zagrebu, u [[kazalište Kerempuh|kazalištu Kerempuhu]], režirao je Cinca i Marinka te niz predstava u Komediji, čiji je bio stalni član. Među ostalim, režirao je [[Shakespeare]]ovu Komediju zabuna, Brešanove Velike manevre u tijesnim ulicama, [[Brecht]]ovu i Weillovu Operu za tri groša i [[Halil Džubran|Džubranov]] Isus, sin čovječji. Režirao je i lutkarske predstave na [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkim ljetnim igrama]], na Festivalu djeteta u Šibeniku, te u Zadru, Splitu i drugdje. |
Carić je, među ostalim, režirao Prikazanje života svetog Lovrinca Mučenika (Hvar, 1970.), Robinju (Split, 1975.), [[Judita (Marko Marulić)|Juditu]] i [[Dundo Maroje|Dunda Maroja]] (Splitsko ljeto, 1985.) i Prozerpinu ugrabljenu (dubrovačko [[Gradsko kazalište Marina Držića|Kazalište Marin Držić]], 1989.) U Zagrebu, u [[kazalište Kerempuh|kazalištu Kerempuhu]], režirao je Cinca i Marinka te niz predstava u Komediji, čiji je bio stalni član. Među ostalim, režirao je [[Shakespeare]]ovu Komediju zabuna, Brešanove Velike manevre u tijesnim ulicama, [[Brecht]]ovu i Weillovu Operu za tri groša i [[Halil Džubran|Džubranov]] Isus, sin čovječji. Režirao je i lutkarske predstave na [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkim ljetnim igrama]], na Festivalu djeteta u Šibeniku, te u Zadru, Splitu i drugdje. |
||
HRT je na 10. obljetnicu njegove smrti snimio dokumentarni film o njemu ''[[Čovjek koji je živio kazalište — Marin Carić]]'', a Hrvatski centar ITI objavio opsežnu monografiju.<ref name=mojtv>(): [https://mojtv.hr/film/14600/covjek-koji-je-zivio-kazaliste--marin-caric.aspx '' Čovjek koji je živio kazalište - Marin Carić''] MojTV. Pristupljeno 15. srpnja 2020.</ref> |
HRT je na 10. obljetnicu njegove smrti snimio dokumentarni film o njemu ''[[Čovjek koji je živio kazalište — Marin Carić]]'', a Hrvatski centar ITI objavio opsežnu monografiju.<ref name="mojtv">(): [https://mojtv.hr/film/14600/covjek-koji-je-zivio-kazaliste--marin-caric.aspx '' Čovjek koji je živio kazalište - Marin Carić''] MojTV. Pristupljeno 15. srpnja 2020.</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 15. prosinca 2021. u 20:41
Marin Carić (Hvar, 1947. - 3. prosinca 2000.), hrvatski kazališni, televizijski i radijski redatelj[1]
Životopis
Marin Carić rođen je 1947. u Hvaru. Gimnaziju je završio u Šibeniku, a Filozofski fakultet i Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Vodio je Dramu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, a do 1992. bio je umjetnički direktor kazališta Marin Držić u Dubrovniku. Od 1992. do 1998. radio je kao pomoćnik ravnatelja zagrebačkog kazališta Komedije, gdje je do svoje smrti bio umjetnički savjetnik. Na Akademiji dramskih umjetnosti bio je docent na odjelu režije. Kao redatelj radio je i u osječkom, riječkom i pulskom kazalištu te u hvarskom Pučkom kazalištu.
Carić je, među ostalim, režirao Prikazanje života svetog Lovrinca Mučenika (Hvar, 1970.), Robinju (Split, 1975.), Juditu i Dunda Maroja (Splitsko ljeto, 1985.) i Prozerpinu ugrabljenu (dubrovačko Kazalište Marin Držić, 1989.) U Zagrebu, u kazalištu Kerempuhu, režirao je Cinca i Marinka te niz predstava u Komediji, čiji je bio stalni član. Među ostalim, režirao je Shakespeareovu Komediju zabuna, Brešanove Velike manevre u tijesnim ulicama, Brechtovu i Weillovu Operu za tri groša i Džubranov Isus, sin čovječji. Režirao je i lutkarske predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama, na Festivalu djeteta u Šibeniku, te u Zadru, Splitu i drugdje.
HRT je na 10. obljetnicu njegove smrti snimio dokumentarni film o njemu Čovjek koji je živio kazalište — Marin Carić, a Hrvatski centar ITI objavio opsežnu monografiju.[1]
Izvori
- ↑ a b (): Čovjek koji je živio kazalište - Marin Carić MojTV. Pristupljeno 15. srpnja 2020.