Prebivalište: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m →Izvori |
||
| Redak 7: | Redak 7: | ||
==Izvori== |
==Izvori== |
||
#Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, broj U-I-496/1998 od 19. siječnja 2000., o ukidanju pojedinih odredbi Zakona o prebivalištu i boravištu građana ("Narodne novine", br. [http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2000/0138.htm 11/00]. od 28. siječnja 2000.). |
#Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, broj U-I-496/1998 od 19. siječnja 2000., o ukidanju pojedinih odredbi Zakona o prebivalištu i boravištu građana ("Narodne novine", br. [http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2000/0138.htm 11/00]. od 28. siječnja 2000.). |
||
| ⚫ | |||
| ⚫ | |||
| ⚫ | |||
| ⚫ | |||
{{stub-pravo}} |
{{stub-pravo}} |
||
Inačica od 10. travnja 2007. u 17:10
Prebivalište (domicil), stalno boravište. Pravni naziv za mjesto gdje se neka osoba nastani s namjerom da tu stalno prebiva; služi kao osnova za određivanje mjesne nadležnosti suda, odn. upravnog organa.
Prebivalište u hrvatskom zakonodavstvu
Do odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske iz 2000. godine od građana se prigodom prijave prebivališta zahtijevalo dokazivanje osiguranog stalnog stana odnosno kuće te je tijelo državne uprave koje vodi postupak upisa u očevidnik prebivališta tzv. JRO (Jedinstveni registar osoba) imalo pravo odbiti upis u slučaju ne postojanja dokaza o zaposlenju ili drugom izvoru prihoda. Takva praksa je prethodno navedenom odlukom ukinuta, a Sud je naglasio kako Ustav ne poznaje pojam "prebivalište", već samo "boravište". Stoga pod ustavni pojam "boravište" mora podvesti i zakonski pojam "prebivalište", u značenju trajnog boravišta u mjestu u kojem građanin ima namjeru trajno živjeti, bez drugih ograničenja. Dakle, i prebivalište iz članka 2. stavka 1. i boravište iz članka 5. Zakona o prebivalištu i boravištu građana, treba smatrati boravištem u smislu odredbe članka 32. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Nitko nema pravo ograničiti ili onemogućiti prijavu prebivališta građaninu koji u nekom mjestu nema osigurano stalno stanovanje, nitko nema pravo ograničiti slobodan izbor prebivališta i tako ograničavati ili onemogućavati ustavno pravo građanina na slobodno kretanje i dovoditi do nesuglasja s temeljnom vrjednotom jednakosti iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske. Ograničenje prava kretanja moguće je samo temeljem nužnosti, a poradi zaštite pravnog poretka ili zdravlja, prava i sloboda drugih.
Izvori
- Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, broj U-I-496/1998 od 19. siječnja 2000., o ukidanju pojedinih odredbi Zakona o prebivalištu i boravištu građana ("Narodne novine", br. 11/00. od 28. siječnja 2000.).
- Zakon o prebivalištu i boravištu građana ("Narodne novine", br. 53/91. od 8. listopada 1991.).
- Članak 11. Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje (»Narodne novine«, br. 26/93. i 29/94.).