Dekonstrukcija

Dekonstrukcija kao filozofska doktrina je sustav analize i kritike koja vodi ka razotkrivanju razlika između strukture i osnove značenja subjekta. Dekonstrukcija se javlja u mnogim znanstvenim disciplinama a prvenstveno u lingvistici, književnosti, arhitekturi i umjetnosti. Dekonstrukcija se prvi put pojavljuje u književnosti a sustav je razvio francuski filozof Jacques Derrida u svojim dekonstrukcijskim analizama zapadnih filozofa. U svojim analizama Derrida pokazuje kako se književno djelo ne može promatrati samo kao djelo jednog pisca nego kao rezultat konflikata unutar jedne kulturne sredine ili mišljenja. Dekonstrucijska djela u svom obliku prikazuju više mišljenja i značenja u jednom trenutku koja su često u uzajamnom konfliktu i suprotnosti. Pri usporedbi dekonstrukcijskog i tradicionalnog djela mogu se primjetiti i otkriti koja mišljenja i suprotnosti su bili ignorirani u djelu nastalom tradicionalnom metodom stvaranja.

Osnovna osobina dekonstrukcije je da u svojoj analizi upoređuje binarne suprotnosti (npr. muškost i ženskost, homoseksualnost i heteroseksualnost) te da umjesto opisivanja njihove stroge kategorizacije prikaže koliko su takve suprotnosti u biti izmješane i koliko je nemoguće da se u potpunosti razdvoje. Cilj je da se prikaže da kategorije i kategorizacije ne postoje u apsolutnim i strogim značenjima.

Dekonstrukcija je izuzetno kontraverzna doktrina u akademskom svijetu dok se u javnosti često upotrebljava kao primjer koliko su akademci i intelektualci neupućeni u životne stvarnosti. Bez obzira na to dekonstrukcija je iznimno moćna doktrina u filozofiji, književnosti i arhitekturi kao sustav za stvaranje kritike i teorije.

Relevantni Članci

• Metodologija