Epikur: razlika između inačica
m robot Mijenja: br:Epikuros, pt:Epicuro |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 33: | Redak 33: | ||
*[[Helenističko-rimsko razdoblje]] |
*[[Helenističko-rimsko razdoblje]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Antički filozofi]] |
||
[[Kategorija:Grčki filozofi]] |
[[Kategorija:Grčki filozofi]] |
||
[[Kategorija:Epistemologija]] |
[[Kategorija:Epistemologija]] |
Inačica od 28. listopada 2007. u 16:14
Epikur (341-270. p.n.e.) rođen je na otoku Samosu. Bio je filozof iz helenističko-rimskog razdoblja. Znanošću se počinj baviti s četrnaest godina. Napisao je oko 300 znanstvenih radova a najpoznatiji su:
- O Prirodi
- O atomima i praznom prostoru
- O cilju
- O bogovima
Njegova djela nisu sačuvana u cjelini. O njemu je najviše pisao njegov sljedbenik iz Rima: Tit Lukrecije Kar. Njegovo poznato djelo je "O prirodi stvari". Mjesto gdje je Epikur predavao zvalo se "Epikurov vrt".
Učenje o biću
Epikur je govorio da svjet postoji objektivno i nezavisno od svjesti.
Tvrdio je da se sve sastoji od atoma i praznog prostora, i tu nalazimo sličnost između njegovog učenja i učenja antičkih grčkih atomista Leukipa i Demokrita (doktorska disertacija Karla Marxa bila je razlika između učenja Epikura i Demokrita). Epikur je uveo novine u atomističko učenje govoreći o slučajnom skretanju atoma.
Epikur je u svom učenju tvrdio i da su sve pojave u prirodi uzrokovane unutrašnjim zakonima i da nema nikakvih mističnih sila. Za njega svijet je vječan, materijalan i jedinstven. Poznata je njegova izreka: " Svemir je uvijek bio takav kakav jest i uvijek će takav biti".
Teorija spoznaje (kanonika)
Za Epikura centralni problem je istina. U spoznaji on polazi od osjeta, jer oni odražavaju objektivni svijet, pa čulima treba vjerovati. Do zablude može doći usljed poremećaja u našim čulima ili trenutačne promijene u skladu atoma.
Epikur je govorio i da lik predmeta preko osjeta prodire u naše misli, i u toj tvrdnji je sličan Demokritu i njegovoj "teoriji sličica".
Etika
Epikurova etika je materijalistična i individualna i kao takva antireligiozna. Za njega je najveće dobro blaženstvo i uživanje, i govorio je da sva bića izbjegavaju patnju. Zadatak filozofije je da pronađe put do sreće. Tvrdio je da je pravo uživanje duhovno uživanje, a to je: prijateljstvo i znanje. Tvrdio je da je društvo skup individua, i da pravednost utvrđuju ljudi, ona ne postoji sama od sebe.