Poslijeporođajna tuga

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Poslijeporođajna tuga, također poznata i kao poslijeporođajni blues i baby blues, vrlo je često, ali kratkotrajno stanje koje počinje ubrzo nakon poroda i može se manifestirati raznim simptomima kao što su promjene raspoloženja, razdražljivost i plačljivost.[1][2] Majke mogu osjetiti simptome lošeg raspoloženja pomiješane s intenzivnim razdobljima sreće. Do 85 % rodilja zahvaćeno je poslijeporođajnom tugom, a simptomi počinju nekoliko dana nakon poroda i traju do dva tjedna. Osiguravanje adekvatne količine sna i emocionalne podrške okoline pomaže bržem izlasku iz baby bluesa. Ako su simptomi toliko jaki da utječu na svakodnevno funkcioniranje ili traju dulje od dva tjedna, trebalo bi procijeniti radi li se o povezanim poslijeporođajnim stanjima, poput poslijeporođajne depresije i poslijeporođajne anksioznosti. Nejasno je može li se ovo stanje prevenirati, no edukacija i osnaživanje važni su kako bi se ublažio stres rodilja.

Znakovi i simptomi[uredi | uredi kôd]

Simptomi poslijeporođajne tuge mogu se značajno razlikovati od osobe do osobe i od trudnoće do trudnoće. Mnogi simptomi baby bluesa preklapaju se i s normalnim simptomima koje doživljavaju novi roditelji i s poslijeporođajnom depresijom. Osobe s poslijeporođajnom tugom imaju simptome koji su blaži i manje ometaju njihovo svakodnevno funkcioniranje u usporedbi s onima s poslijeporođajnom depresijom. Simptomi poslijeporođajne tuge uključuju, ali nisu ograničeni na:[3][4]

  • Plačljivost ili plač "bez razloga"
  • Promjene raspoloženja
  • Razdražljivost
  • Anksioznost
  • Dovođenje u pitanje vlastite sposobnosti da se brine o djetetu
  • Poteškoće u donošenju izbora
  • Gubitak apetita
  • Umor
  • Poteškoće sa spavanjem
  • Poteškoće s koncentracijom
  • Simptomi lošeg raspoloženja pomiješani s radošću[5]

Početak[uredi | uredi kôd]

Simptomi poslijeporođajne tuge najčešće počinju unutar prvih par dana po porodu i dostižu vrhunac obično četvrtog ili petog dana po porodu.[6][7]

Trajanje[uredi | uredi kôd]

Posslijeporođajna tuga može trajati od nekoliko dana do dva tjedna.[8][9] Ako simptomi traju više od dva tjedna, treba uzeti u obzir mogućnost razvoja poslijeporođajne depresije.[10]

Uzroci[uredi | uredi kôd]

Uzroci poslijeporođajne tuge nisu jasno utvrđeni. Većina hipoteza o etiologiji poslijeporođajne tuge i poslijeporođajne depresije bazira se na raskrižju značajnih bioloških i psihosocijalnih promjena uslijed porođaja.

Psihosocijalni uzroci[uredi | uredi kôd]

Trudnoća i babinje značajni su životni događaji koji povećavaju ženinu ranjivost na poslijeporođajnu tugu. Čak i uz planiranu trudnoću, normalno je imati osjećaj sumnje ili žaljenja, a potrebno je vrijeme da se roditelji priviknu na novorođenče. Osjećaji koje obično prijavljuju novi roditelji i promjene u životnoj rutini, a koji mogu mogu doprinijeti razvoju baby bluesa su, među ostalim:[4][11][12]

  • Umor nakon trudova i porođaja
  • Briga za novorođenče koje zahtijeva pažnju 24 sata dnevno
  • Nedostatak sna
  • Nedostatak podrške obitelji i prijatelja
  • Trzavice u partnerskim odnosima
  • Promjene u kućnim i radnim rutinama
  • Financijski stres
  • Nerealna očekivanja koje roditelji stavljaju pred sebe
  • Društveni ili kulturni pritisak na ženu da se brzo "oporavi" nakon trudnoće i poroda
  • Preispitivanje sposobnosti brige o novorođenčetu
  • Ljutnja, gubitak ili krivnja, posebno za roditelje nedonoščadi ili bolesne djece

Čimbenici rizika[uredi | uredi kôd]

Većina proučavanih čimbenika rizika nije jasno i dokazala povezanost s poslijeporođajnom tugom. To uključuje sociodemografske faktore, kao što su dob i bračni status, opstetričke faktore, kao što su komplikacije u porodu ili niska porođajna težina djeteta.[13] [14] [3]

Čimbenici za koje se najdosljednije pokazalo da predviđaju poslijeporođajnu tugu su osobna i obiteljska povijest depresije.[13] Ovo je od posebnog interesa s obzirom na dvosmjerni odnos između poslijeporođajne tuge i poslijeporođajne depresije: čini se da je povijest postporođajne depresije čimbenik rizika za razvoj poslijepodođajne zuge, a s poslijeporođajnom tugom dolazi do većeg rizika razvoja naknadne postlijeporođajne depresije.

Patofiziologija[uredi | uredi kôd]

Estrogen i progesteron[uredi | uredi kôd]

Istraživanja nisu otkrila dosljednu povezanost između koncentracija estrogena i progesterona i razvoja poslijeporođajnih poremećaja raspoloženja. Neki istraživači vjeruju da neusklađeni rezultati mogu biti posljedica varijacija u osjetljivosti na hormonalne promjene u različitim podskupinama žena.[15]

Ostalo[uredi | uredi kôd]

Nova istraživanja sugeriraju potencijalnu povezanost između crijevnog mikrobioma i perinatalnih poremećaja raspoloženja i anksioznosti.[16][17]

Dijagnoza[uredi | uredi kôd]

Klasifikacija[uredi | uredi kôd]

Ispravna dijagnostička klasifikacija poslijeporođajne tuge nije jasno utvrđena. Poslijeporođajna tuga se dugo smatrala najblažim stanjem u spektru poslijeporođajnih psihijatrijskih poremećaja, što uključuje poslijeporođajnu depresiju i poslijeporođajnu psihozu. Međutim, postoji određena rasprava u literaturi o mogućnosti da poslijeporođajna tuga može biti neovisno stanje.[3]

Kriteriji[uredi | uredi kôd]

Ne postoje standardizirani kriteriji za dijagnozu poslijeporođajne tuge.[3] Za razliku od poslijeporođajne depresije, poslijeporođajna tuga nije dijagnoza uključena u Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje.

Znanstvenici su upotrijebili razne dijagnostičke alate u prospektivnim i retrospektivnim studijama postporođajnog bluesa, kao što su Edinburška skala za procjenu postnatalne depresije (EPDS) i Beckov indeks depresije (BDI), kao i razvoj specifičkih skala poput Upitnika za majčinski blues[18] i Stein skale.[19]

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi kôd]

Iako su simptomi poslijeporođajne tuge prisutni u većine majki i stanje je kratkotrajno, važno je imati na umu povezana psihijatrijska stanja jer se preklapaju u prezentaciji i u sličnom intervalu početka.

Poslijeporođajna anksioznost
Simptomi tjeskobe i razdražljivosti često su prevladavajući kod poslijeporođajne tuge. Međutim, u usporedbi s poslijeporođajnom anksioznošću, simptomi kod baby bluesa su manje izraženi, prolaze sami od sebe i traju manje od dva tjedna.
Poslijeporođajna depresija
Poslijeporođajna depresija i poslijeporođajna tuga mogu biti nerazlučivi kada počnu prvi simptomi. Međutim, simptomi baby bluesa su manje izraženi, prolaze sami od sebe i traju manje od dva tjedna. Čini se da su majke koje imaju jake simptome baby bluesa pod povećanim rizikom od razvoja depresije.[20]
Poslijeporođajna psihoza
Iako oba stanja mogu pratiti razdoblja ushita i depresivnog raspoloženja, promjene raspoloženja u poslijeporođajnoj psihozi znatno su teže i mogu uključivati maniju, halucinacije i deluzije. Poslijeporođajna psihoza je rijetko stanje i pogađa 1-2 na 1000 žena.[7][21] Poslijeporođajna psihoza klasificira se kao hitno psihijatrijsko stanje i zahtijeva bolnički prijem.

Prevencija[uredi | uredi kôd]

Probir[uredi | uredi kôd]

Ne postoje posebne preporuke za probir nakon poroda. Ipak, brojne strukovne organizacije preporučuju rutinski probir za depresiju i/ili procjenu emocionalnog stanja tijekom trudnoće i nakon poroda. Univerzalni probir pruža priliku za identifikaciju žena sa subkliničkim psihijatrijskim stanjima tijekom tog razdoblja i onih s većim rizikom od razvoja težih simptoma.[22] Konkretne preporuke su:

  • Američko društvo opstetričara i ginekologa (ACOG): ACOG je 2018. preporučio univerzalni probir za depresiju i anksioznost korištenjem provjerenog alata barem jednom tijekom trudnoće ili nakon poroda, uz potpunu procjenu raspoloženja i mentalnog zdravlja tijekom pregleda nakon poroda. Ovo je dodatak postojećim preporukama za godišnji probir depresije kod svih žena.[23]
  • Američka akademija za pedijatriju (AAP): 2017. godine, AAP je preporučio univerzalni probir majki na postporođajnu depresiju tijekom prvog mjesečno, dvomjesečnog, četveromjesečnog i šestomjesečnog pregleda djeteta.[24][25]
  • Radna skupina za preventivne usluge Sjedinjenih Država (USPSTF): 2016. godine USPSTF je preporučio probir depresije u općoj odrasloj populaciji, uključujući trudnice i žene nakon poroda.[26] Njihove preporuke nisu uključivale smjernice za učestalost probira.

Primarna prevencija[uredi | uredi kôd]

S obzirom na nedosljedne dokaze o uzrocima postporođajne tuge, nejasno je bi li strategije prevencije bile učinkovite u smanjenju rizika od razvoja ovog stanja. Međutim, educiranje žena tijekom trudnoće o baby bluesu može im pomoći da se pripreme za ove simptome koji su često neočekivani i zabrinjavajući u okruženju uzbuđenja i iščekivanja djeteta.[3] Majke koje razviju baby blues često razvijaju i značajan osjećaj srama ili krivnje zbog tjeskobe ili depresije tijekom razdoblja u kojem se očekuje da majka bude sretna.[11] Važno je uvjeriti roditelje da su simptomi lošeg raspoloženja nakon poroda česti i prolazni. Porodničari mogu preporučiti da se pacijentice i njihove obitelji pripreme unaprijed kako bi osigurale da će majka imati odgovarajuću podršku i odmor nakon poroda. Osim toga, trebali bi pružiti edukaciju i potrebne resurse obitelji i prijateljima o znakovima upozorenja težih perinatalnih psihijatrijskih stanja koja se mogu razviti, poput poslijeporođajne depresije i poslijeporođajne psihoze.[12]

Liječenje[uredi | uredi kôd]

Postporođajni blues je prolazno stanje. Očekuje se da će znakovi i simptomi nestati unutar dva tjedna od početka bez ikakvog liječenja. Ipak, postoji niz preporuka za ublažavanje simptoma, uključujući:[8][9][27]

  • Osiguravanje dovoljno sna
  • Odvajanje vremena za opuštanje i obavljanje aktivnosti koje vesele
  • Traženje pomoći od obitelji i prijatelja
  • Obraćanje drugim novim roditeljima
  • Izbjegavanje alkohola i drugih lijekova koji mogu pogoršati simptome raspoloženja
  • Uvjeravanje da su simptomi vrlo česti i da će proći

Ako se simptomi ne povuku u roku od dva tjedna ili ako ometaju funkcioniranje, osobe se potiče da kontaktiraju svog liječnika. Rana dijagnoza i liječenje težih poslijeporođajnih psihijatrijskih stanja, poput poslijeporođajne depresije, poslijeporođajne anksioznosti i poslijeporođajne psihoze, ključni su za poboljšanje ishoda i kod roditelja i kod djeteta.[28][29]

Prognoza[uredi | uredi kôd]

Većina majki koje razviju poslijeporođajnu tugu doživljavaju potpuno povlačenje simptoma za dva tjedna. Međutim, brojne prospektivne studije identificirale su težeg oblika baby bluesa kao neovisni čimbenik rizika za razvoj naknadne poslijeporođajne depresije.[20][30] Potrebno je više istraživanja kako bi se u potpunosti razjasnila povezanost između poslijeporođajne tuge i poslijeporođajne depresije.

Epidemiologija[uredi | uredi kôd]

Poslijeporođajna tuga je vrlo često stanje koje pogađa oko 50-80 % rodilja prema većini izvora.[28] Međutim, procjene pojavnosti prilično variraju u literaturi, od 26 do 85 %, ovisno o korištenim kriterijima.[29][5][3] Teško je dobiti precizne postotke s obzirom na nedostatak standardiziranih dijagnostičkih kriterija, nedosljednost prijava i metodološka ograničenja retrospektivnog izvješćivanja o simptomima.

Dokazi pokazuju da poslijeporođajna tuga postoji u različitim zemljama i kulturama, međutim postoji značajna heterogenost u prijavljenim stopama incidencije. Na primjer, izvješća o učestalosti baby bluesa u literaturi variraju, pa je postotak pojavnosti u Japanu 15 % , a npr. za Iran 60 %.[31] Nedovoljno prijavljivanje simptoma zbog kulturnih normi i očekivanja može biti jedno od objašnjenja ove heterogenosti.

Muškarci[uredi | uredi kôd]

Nedostaje literatura o tome pojavljuje li se u očeva poslijeporođajna tuga. Međutim, s obzirom na slične uzroke poslijeporođajne tuge i poslijeporođajne depresije u žena, moglo bi biti relevantno ovo ispitati.

Meta-analiza iz 2010. objavljena u The Journal of the American Medical Association (JAMA) s više od 28.000 sudionika u raznim zemljama pokazala je da prenatalna i poslijeporođajna depresija pogađa oko 10 % muškaraca.[32] Ovu analizu ažurirao je neovisni istraživački tim 2016. godine, koji je utvrdio da je incidencija 8,4% u više od 40.000 sudionika.[33] Obje su incidencije bile značajno veće od prethodno prijavljenih stopa od 3-4 % iz dvije velike kohortne studije u Ujedinjenom Kraljevstvu, što može odražavati heterogenost među zemljama.[34][35] Obje meta-analize pokazale su veće stope u Sjedinjenim Državama (12,8-14,1 %) u usporedbi s međunarodnim studijama (7,1-8,2 %).[32] [33] Nadalje, postojala je umjerena pozitivna korelacija između očeve i majčine depresije ( r = 0,308; 95% CI, 0,228-0,384).[32]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Postpartum Depression. medlineplus.gov. Pristupljeno 29. listopada 2020.
  2. Baby blues after pregnancy. www.marchofdimes.org (engleski). Pristupljeno 29. listopada 2020.
  3. a b c d e f Seyfried LS, Marcus SM. Kolovoz 2003. Postpartum mood disorders. International Review of Psychiatry. 15 (3): 231–42. doi:10.1080/0954026031000136857. PMID 15276962
  4. a b Postpartum Depression. American College of Obstetricians and Gynecologists (ACOG). Pristupljeno 13. listopada 2019.
  5. a b O'Hara MW, Wisner KL. Siječanj 2014. Perinatal mental illness: definition, description and aetiology. Best Practice & Research. Clinical Obstetrics & Gynaecology. 28 (1): 3–12. doi:10.1016/j.bpobgyn.2013.09.002. PMC 7077785. PMID 24140480
  6. Baby blues after pregnancy. www.marchofdimes.org (engleski). Pristupljeno 25. veljače 2022.
  7. a b Postpartum Psychiatric Disorders. MGH Center for Women's Mental Health (engleski). Pristupljeno 16. listopada 2019.
  8. a b Baby blues after pregnancy. March of Dimes (engleski). Pristupljeno 1. listopada 2019.
  9. a b Depression During & After Pregnancy: You Are Not Alone. HealthyChildren.org. American Academy of Pediatrics. Pristupljeno 13. listopada 2019.
  10. American Psychiatric Association. DSM-5 Task Force. 2013. Diagnostic and statistical manual of mental disorders : DSM-5. ISBN 9780890425596. OCLC 847226928
  11. a b Postpartum depression. Office on Women's Health (engleski). U.S. Department of Health and Human Services. 9. travnja 2018. Pristupljeno 17. listopada 2019.
  12. a b Postpartum Depression Facts. The National Institute of Mental Health (NIMH). U.S. Department of Health and Human Services. Pristupljeno 17. listopada 2019.
  13. a b O'Hara MW, Schlechte JA, Lewis DA, Wright EJ. Rujan 1991. Prospective study of postpartum blues. Biologic and psychosocial factors. Archives of General Psychiatry. 48 (9): 801–6. doi:10.1001/archpsyc.1991.01810330025004. PMID 1929770
  14. Henshaw C. Kolovoz 2003. Mood disturbance in the early puerperium: a review. Archives of Women's Mental Health. 6 Suppl 2: S33-42. doi:10.1007/s00737-003-0004-x. PMID 14615921
  15. Seyfried, L. S.; Marcus, S. M. 2003. Postpartum mood disorders. International Review of Psychiatry (Abingdon, England). 15 (3): 231–242. doi:10.1080/0954026031000136857. ISSN 0954-0261. PMID 15276962
  16. Redpath N, Rackers HS, Kimmel MC. Ožujak 2019. The Relationship Between Perinatal Mental Health and Stress: a Review of the Microbiome. Current Psychiatry Reports. 21 (3): 18. doi:10.1007/s11920-019-0998-z. PMID 30826885
  17. Rackers HS, Thomas S, Williamson K, Posey R, Kimmel MC. Rujan 2018. Emerging literature in the Microbiota-Brain Axis and Perinatal Mood and Anxiety Disorders. Psychoneuroendocrinology. 95: 86–96. doi:10.1016/j.psyneuen.2018.05.020. PMC 6348074. PMID 29807325
  18. Kennerley H, Gath D. Rujan 1989. Maternity blues. I. Detection and measurement by questionnaire. The British Journal of Psychiatry. 155: 356–62. doi:10.1192/bjp.155.3.356. PMID 2611547
  19. Stein GS. 1980. The pattern of mental change and body weight change in the first post-partum week. Journal of Psychosomatic Research. 24 (3–4): 165–71. doi:10.1016/0022-3999(80)90038-0. PMID 7441584
  20. a b Henshaw C, Foreman D, Cox J. 2004. Postnatal blues: a risk factor for postnatal depression. Journal of Psychosomatic Obstetrics and Gynaecology. 25 (3–4): 267–72. doi:10.1080/01674820400024414. PMID 15715025
  21. Postpartum Psychosis | Postpartum Support International (PSI) (engleski). Pristupljeno 29. listopada 2020.
  22. Postpartum Depression Screening: MedlinePlus Medical Test. medlineplus.gov (engleski). Pristupljeno 29. listopada 2020.
  23. Screening for Perinatal Depression. American College of Obstetricians and Gynecologists (ACOG). Pristupljeno 17. listopada 2019.
  24. Screening Recommendations (engleski). American Academy of Pediatrics. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. listopada 2019. Pristupljeno 17. listopada 2019.
  25. Hagan JF, Shaw JS, Duncan PM, ur. 2017. Bright Futures: Guidelines for Health Supervision of Infants, Children, and Adolescents [pocket guide] (PDF) 4th izdanje. American Academy of Pediatrics. Elk Grove Village, IL.
  26. Siu AL, Bibbins-Domingo K, Grossman DC, Baumann LC, Davidson KW, Ebell M, i dr. Siječanj 2016. Screening for Depression in Adults: US Preventive Services Task Force Recommendation Statement. JAMA. 315 (4): 380–7. doi:10.1001/jama.2015.18392. PMID 26813211
  27. Mom's Mental Health Matters: Moms-to-be and Moms - NCMHEP. www.nichd.nih.gov/ (engleski). Pristupljeno 29. listopada 2020.
  28. a b Bobo WV, Yawn BP. Lipanj 2014. Concise review for physicians and other clinicians: postpartum depression. Mayo Clinic Proceedings. 89 (6): 835–44. doi:10.1016/j.mayocp.2014.01.027. PMC 4113321. PMID 24943697
  29. a b Howard MM, Mehta ND, Powrie R. Svibanj 2017. Peripartum depression: Early recognition improves outcomes. Cleveland Clinic Journal of Medicine. 84 (5): 388–396. doi:10.3949/ccjm.84a.14060. PMID 28530897
  30. Zanardo V, Volpe F, de Luca F, Giliberti L, Giustardi A, Parotto M, i dr. Ožujak 2019. Maternity blues: a risk factor for anhedonia, anxiety, and depression components of Edinburgh Postnatal Depression Scale. The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine. 33 (23): 3962–3968. doi:10.1080/14767058.2019.1593363. PMID 30909766
  31. Akbarzadeh M, Mokhtaryan T, Amooee S, Moshfeghy Z, Zare N. 2015. Investigation of the effect of religious doctrines on religious knowledge and attitude and postpartum blues in primiparous women. Iranian Journal of Nursing and Midwifery Research. 20 (5): 570–6. doi:10.4103/1735-9066.164586. PMC 4598903. PMID 26457094
  32. a b c Paulson JF, Bazemore SD. Svibanj 2010. Prenatal and postpartum depression in fathers and its association with maternal depression: a meta-analysis. JAMA. 303 (19): 1961–9. doi:10.1001/jama.2010.605. PMID 20483973
  33. a b Cameron EE, Sedov ID, Tomfohr-Madsen LM. Prosinac 2016. Prevalence of paternal depression in pregnancy and the postpartum: An updated meta-analysis. Journal of Affective Disorders. 206: 189–203. doi:10.1016/j.jad.2016.07.044. PMID 27475890
  34. Ramchandani, Paul; Stein, Alan; Evans, Jonathan; O'Connor, Thomas G. 25. lipnja 2005. Paternal depression in the postnatal period and child development: a prospective population study. The Lancet (engleski). 365 (9478): 2201–2205. doi:10.1016/S0140-6736(05)66778-5. ISSN 0140-6736. PMID 15978928
  35. Davé, Shreya; Petersen, Irene; Sherr, Lorraine; Nazareth, Irwin. 1. studenoga 2010. Incidence of Maternal and Paternal Depression in Primary Care: A Cohort Study Using a Primary Care Database. Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine. 164 (11): 1038–1044. doi:10.1001/archpediatrics.2010.184. ISSN 1072-4710