Vidi kôd stranice Povijest kemije

{{Glavni|Kemija}}

[[Datoteka:Robert Boyle.jpg|mini|desno|Robert Boyle (1627. – 1691.) prvi je uočio razliku između elemenata i spojeva, postavio zakon o ovisnosti obujma plina o tlaku ([[Boyle-Mariotteov zakon]]), izolirao metilni alkohol i aceton.]]

Suvremena se [[kemija]] počela razvijati prije otprilike 200 godina iz drevnih učenja [[alkemija|alkemičara]] prethodnih 2000 godina. Stoljećima u prošlosti mnogi su ljudi koji su se bavili alkemijskim naukovanjem imali u svijesti isti cilj: željeli su otkriti način na koji će pretvoriti proste [[metali|metale]] kao što su [[željezo]] i [[olovo (element)|olovo]] u [[zlato]]. Bez obzira na njegovu vrijednost, za zlato se vjerovalo i da liječi sve bolesti i daje vječni [[život]].

Alkemiju se može pratiti tisućama godina u prošlost, sve do ideja koje su stvarali [[filozof]]i, [[čarobnjak|čarobnjaci]] i [[promatrač zvijezda|promatrači zvijezda]]. Najraniji zapisi o alkemiji dolaze iz [[Egipat|Egipta]] (1500 godina pr. Kr.), [[Kina|Kine]] (600 godina pr. Kr.) i [[Grčka|Grčke]] (500 godina pr. Kr.). Neki ljudi smatraju da riječ alkemija dolazi od [[arapski|arapskog]] korijena [[alKhem]], što znači umjetnost Egipta. Kao i suvremeni, rani su alkemičari trošili svoje vrijeme pokušavajući promijeniti jednu tvar u drugu. Za razliku od suvremenih kemičara, oni nisu provodili naučne pokuse kako bi otkrili kako se i zašto događaju promjene. Oni su [[stoljeće|stoljećima]] miješali i kuhali svoje neobične mješavine i propovijedali svoje čarolije. Iako nisu otkrili način pretvorbe prostih metala u zlato, alkemičari su došli do mnogih korisnih novih sprava i razvili tehnike proizvodnje [[otopina]] i razdvajanja smjesa [[filtracija|filtracijom]] i [[destilacija|destilacijom]].

==Rani razvoj kemije==
{{glavni|Rani razvoj kemije}}

== Teorije alkemije ==
[[Datoteka:Roger-bacon-statue.jpg|mini|desno|200px|[[Roger Bacon]] (1214. – 1292.) bio je engleski učenjak i filozof koji je sažeo svoja rana proučavanja na čaroliju i alkemiju. Oko 1250. godine postao je pripadnik franjevačkog reda i okrenuo se znanosti i pokusima.]]
Jedna od osnovnih [[teorija]] iz doba alkemije bila je teorija o četirima [[element]]ima. Tumačenje ove teorije je da se sve tvari sastoje od različitih smjesa samo četiri elemenata. Ovi elementi su [[zrak]], [[zemlja]], [[vatra]] i [[voda]]. Svaki element sastoji se od parova četiriju svojstava: hladno, suho, vruće i mokro. Vatra je spoj vrućeg i suhog, zemlja suhog i hladnog, zrak vrućeg i mokrog, a voda mokrog i hladnog. Alkemičari bi objasnili proces vrenja vode govoreći da toplina istiskuje hladnoću iz hladno-mokre vode i time tvori vruće-mokar zrak kao što je, primjerice, [[para]].

== Propast alkemije==
Nauka o alkemiji dosegla je svoj vrhunac oko [[1400.]] godine. Od tada su ljudi počeli sumnjati u teorije alkemije koje su se prenosile kroz [[vrijeme (fizika)|vrijeme]]. Počeli su provoditi [[pokuse]] i vršiti pažljiva mjerenja. Pokušavali su objasniti [[pojave]] koje su vidjeli, bez ideja temeljenih na čarolijama i praznovjerju. Proučavanja su postala sve uređenija i imala znanstveni pristup. Istobodno je rasprostranjenost tiskanih knjiga pomogla učenjacima u razmjeni njihovih [[ideja]].

{{glavni|Flogistonska kemija}}

==Rođenje kemije==
[[Datoteka:Cavendish Henry.jpg|mini|200px|lijevo|[[Henry Cavendish]]]]
[[Datoteka:Carl_Wilhelm_Scheele_from_Familj-Journalen1874.png|mini|200px|desno|[[Karl Scheele]]]]
[[Datoteka:Priestley.jpg|mini|lijevo|200px|[[Joseph Priestley]]]]
[[Datoteka:Antoine lavoisier.jpg|mini|desno|200px|[[Antoine Laurent de Lavoisier]]]]
[[Kemija]] i alkemija postojale su zajedno sve do sredine 17. stoljeća. Tada je [[1661.]] godine britanski kemičar [[Robert Boyle]] (1627. – 1691.) objavio [[The Sceptical Chymist]]. Ova knjiga pomogla je da se kemija odvoji od alkemije i da postavi svoje temelje.Boyle se u postavljanju pravila pomnih znanstvenih istraživanja služio idejama redovnika i filozofa Rogera Bacona. On je opisao pokuse kojima se dokazuje da sustav četiriju elemenata ne može opisati svojstva mnogih tvari. Umjesto toga, Boyle je rekao da je svaki element jedinstvena, [[čista tvar]] koja se ne može dijeliti na jednostavnije [[tvari]]. Zanimanje za alkemiju potpuno je prestalo kada su se kemičari usredotočili na pročišćavanje tvari i pažljivo istraživanje.

==Otkrića==
{{glavni|Otkriće kemijskih elemenata}}

[[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanski]] je znanstvenik [[Henry Cavendish]] godine [[1796.]] otkrio način proizvodnje [[vodik]]a u plinovitom stanju izlijevanjem [[kiseline]] na površinu [[metala]] kao što je [[cink]] ili [[željezo]]. Kada je otkrio da se [[plamen]] zapaljene šibice u njegovu prisustvu proširuje, nazvao je ovaj [[plin]] „zapaljivi zrak“. Godine [[1772.]] [[Švedska|švedski]] kemičar [[Karl Scheele]] (1742. – 1786.) otkrio je prisutnost kisika u zraku. [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanski]] kemičar [[Joseph Priestley]] (1733. – 1804.) pokazao je [[1781.]] da kada vodik izgara u zrak nastaje voda. Svi ovi rezultati prikupljeni su tijekom petnaest godina, ali ih nitko nije u potpunosti razumio. Tada je [[1783.]] [[Francuska|francuski]] kemičar [[Antoine Lavoisier]] ponovio eksperimente H. Cavendisha i upotrijebio ideju o elementima kako bi objasnio rezultate. Lavoisier je rekao da su [[vodik]] i [[kisik]] elementi, a da je voda [[spoj]] vodika i kisika. On je također pretpostavio da su metali elementi i da su kiseline spojevi koji sadržavaju vodik. Kada se pomiješaju metali i kiseline, metal zauzima mjesto vodika koji se oslobađa kao [[plin]] ([[Fe]] + 2[[HCl]] -> [[FeCl2]] + [[H2]]). Lavoisierova ideja da se elementi razdvajaju jedan od drugoga i udružuju u različitim kombinacijama jedan je od temelja [[Suvremena kemija|suvremene kemije]].

==Bibliografija==
Na hrvatskom jeziku za povijest kemije značajne publikacije su knjige ''Povijest kemije'' iz 2001. godine te ''Alkemija'' iz 2003. godine, obje autora [[Drago Grdenić|Drage Grdenića]].<ref>[[Drago Grdenić]], ''Povijest kemije'', [[Novi Liber]] i [[Školska knjiga]], Zagreb, 2001., {{ISBN|9536045206}}</ref><ref>[[Drago Grdenić]], ''Alkemija'', [[Naklada Jesenski i Turk]], Zagreb, 2003., {{ISBN|9532221379}}</ref>

==Povezani članci==
* [[Nobelova nagrada za kemiju]]

==Izvori==
;Bilješke i literatura
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
;Ostali projekti
{{WProjekti
|commons        = 
|commonshr      = 
|commons2       = 
|commonshr2     = 
|commonscat     = History of chemistry
|commonscathr   = Povijest kemije
|commonscat2    = 
|commonscathr2  = 
|wikiatlas      = 
|wikiatlashr    = 
|wikivrste      = 
|wikivrstehr    = 
|wikizvor       = 
|wikizvor_autor = 
|wječnik        = 
|wikiknjige     = 
|wikicitat      = 
|stariwi        = 
}}
;Mrežna mjesta
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=31148 kemija], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]
* [[Nenad Trinajstić|N. Trinajstić]], S. Paušek-Baždar, [http://hrcak.srce.hr/13528 ''Hrvatska kemija u XX. stoljeću I.: razdoblje od početka stoljeća do 8. svibnja 1945.''], Kemija u industriji 7-8/2007., [[Hrčak (portal)|Hrčak]]
* [[Nenad Trinajstić|N. Trinajstić]], M. Kaštelan-Macan, S. Paušek-Baždar, H. Vančik, [http://hrcak.srce.hr/38658 ''Hrvatska kemija u XX. stoljeću II.: razdoblje od sloma Nezavisne Države Hrvatske 8. svibnja 1945. do uspostave Republike Hrvatske 25. lipnja 1991.''], Kemija u industriji 7-8/2007., [[Hrčak (portal)|Hrčak]]
* [[Nenad Trinajstić|N. Trinajstić]], M. Kaštelan-Macan, S. Paušek-Baždar, H. Vančik, [http://hrcak.srce.hr/92475 ''Hrvatska kemija u XX. stoljeću III.: razdoblje od uspostave Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. do kraja stoljeća''], Kemija u industriji 11-12/2012., [[Hrčak (portal)|Hrčak]]
* [[Nenad Trinajstić|N. Trinajstić]], S. Paušek-Baždar, N. Raos, D. Škare, [http://hrcak.srce.hr/27763 ''Hrvatska kemija u XX. stoljeću IV.: hrvatski kemijski časopisi''], Kemija u industriji 10/2008., [[Hrčak (portal)|Hrčak]]

{{Portal Kemija}}
{{Područja kemije}}

[[Kategorija:Kemija]]
[[Kategorija:Povijest znanosti|kemija]]