Pravo služnosti

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati. Kako je nositelj prava služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje se kod osnivanja prava služnosti. Ako se služnost osniva na temelju pravnoga posla, određuje to svojom voljom ili u sporazumu sa stjecateljem onaj čija je poslužna stvar, ako se osniva na temelju odluke suda ili drugoga tijela vlasti, određuje se to tom odlukom, inače to određuje zakon.

Služnost ima sadržaj s kojim je osnovana, ako nije kasnije zakonito izmijenjen. Tko tvrdi da je izmijenjen, treba to dokazati.

Podjela[uredi VE | uredi]

U hrvatskom pravu služnosti se mogu podjeliti na:

  • stvarne služnosti - stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.
  • osobne služnosti - stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari (poslužna stvar), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti. Osobne služnosti su:
    • pravo plodouživanja,
    • pravo uporabe,
    • pravo stanovanja.


Scale of justice.png Nedovršeni članak Pravo služnosti koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.