Prispodoba o gorušičinom zrnu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zrno gorušice.

Prispodoba o gorušičinom zrnu je jedna od kraćih Isusovih prispodoba, koja uspoređuje Kraljevstvo Božje sa zrnom gorušice.

Smatra se da je biljka na koju se odnosi priča crna slačica, velika jednogodišnja biljka visoka do tri metra[1], koja raste iz poslovično malog sjemena (čija neznatnost se koristi kao alegorija i na drugim mjestima kod Mateja 17,20 i Luke 17,6). Prema rabinskim izvorima, Židovi nisu uzgajali ovu biljku u vrtovima, što je dosljedno Matejevom opisu o rastu u polju. Luka, naprotiv, govori da gorušica raste u vrtu, što se objašnjava prilagođavanjem priče za slušatelje izvan Palestine.

U stvarnosti, biljka gorušice teško da može služiti kao gnijezdo pticama[2], pa se smatra da je Isus to namjerno prenaglasio u svojoj analogiji.[3]

Postoji i "subverzivan" element ove priče, koji se ogleda u brzom rastu biljke gorušice, što je čini "malignim korovom" sa "opasnim osobinama širenja".[4] Plinije Stariji u 1. stoljeću piše da je gorušica iznimno dobra za zdravlje te napominje: "Raste potpuno divlja, premda se poboljšava presađivanjem: ali s druge strane kada je jednom zasađena teško je moguće osloboditi je se, jer sjemenke kako padnu odmah klijaju.[5]"

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. I. Howard Marshall, The Gospel of Luke: A commentary on the Greek text, Eerdmans, 1978, ISBN 0-8028-3512-0, str. 561.
  2. John Nolland, The Gospel of Matthew: A commentary on the Greek text, Eerdmans, 2005, ISBN 0-8028-2389-0, str. 551.
  3. Joel B. Green, The Gospel of Luke, Eerdmans, 1997, ISBN 0-8028-2315-7, str. 526.
  4. Richard N. Longenecker, The Challenge of Jesus' Parables, Eerdmans, 2000, ISBN 0-8028-4638-6, str. 141.
  5. Michael F. Bird, Jesus and the Origins of the Gentile Mission, Continuum, 2006, ISBN 0-567-04473-4, str. 73–77.