Proračun rashladnika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Svaki rashladnik koji se nalazi u upotrebi mora biti dimenzioniran prema uređaju kojeg hladi i prema uvjetima kojima će biti izložen.

Pri pristupanju izračuna rashladnika prvo moramo izračunati količinu topline koja će se odvoditi u njemu. Kako odvedena toplina ovisi o nekoliko čimbenika, nju je teško odrediti bez preciznih podataka.

Količina topline je umnožak specifične potrošnje motora i postotka otpadne topline koja se preda vodi. Kada se izračuna ta vrijednost, može se pristupiti sljedećem izračunu.

Treba znati temperaturu hlađene tekućine na ulazu i izlazu, i iz nje dobiti srednju temperaturu hlađene tekućine. Zatim se izmjeri najveća temperatura rashladne vode (ili zraka) i odredi se porast temperature u rashladniku do izlaza. Iz ovih vrijednosti dobivamo također srednju vrijednost.

Oduzimanjem dviju srednjih vrijednosti dobiti ćemo

– srednju temperaturnu razliku u rashladniku.

Dimenzioniranje debljine stijenke plašta i stijenke cijevi je jednostavno:

(mm)

– teoretska debljina stijenke
– dodatak zbog savijanja
– dodatak na koroziju

– faktor čvrstoće vara ( 0,9 za varene cijevi,1,0 za bešavne cijevi)
– potrebni promjer cijevi
– najveći radni tlak

– srednji polumjer savijanja cijevi


Koeficijent prijelaza topline sa jednog medija na drugi (m2):

- koeficijent prijelaza topline s medija na stijenku
- koeficijent toplinske provodljivosti stijenke
- debljina stijenke

Koeficijent prijelaza topline za vodu iznosi 1420 - 2840 W/m ˚C, gdje su uračunati gubici usljed nečistoća.

Ukupna toplina koja se predaje u rashladniku jest:

a odatle izlazi da je

(m2)

Sada smo dobili rashladnu površinu, iz koje ćemo moći odabrati ili konstruirati rashladnik.


Vidi članke[uredi VE | uredi]