Proton-M
Proton-M je ruska raketa nosač razvijena na osnovama rakete Proton. Raketu projektira i proizvodi Državni istraživački i proizvodni svemirski centar Hruničev iz Moskve. Tvrtka ILS zadužena je za komercijalna lansiranja Protona koja se vrše iz kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu. Prvo lansiranje Protona-M odigralo se 7. travnja 2001. godine.
Opis[uredi | uredi kôd]
Proton-M karakteriziraju izmjene na nižim stupnjevima rakete koje su rezultirale smanjenom masom, povećanim potiskom, unaprijeđenim sustavom za navođenje i boljim iskorištavanjem goriva. Promjene su omogućile podizanje 21,000 kg tereta u nisku orbitu, do 3,000 kg u geosinkronu orbitu i smanjeno zagađivanje okoliša zbog potpunijeg izgaranja toksičnog goriva.
Većina lansiranja Protona-M izvršena su s Briz-M 4. stupnjom rakete koji omogućava lansiranje satelita u geosinkronu orbitu. Za lansiranje navigacijskih satelita GLONASS koristio se Block-DM umjesto već navedenog Briz-M stupnja. Do danas Proton-M nije lansiran bez 4. stupnja, ali trostupanjska konfiguracija rakete dostupna je komercijalnim korisnicima, a 2013. raketa bi u toj konfiguraciji trebala ponesti modul Međunarodne svemirske postaje Nauka i Europsku Robotsku Ruku.
Proton-M Enhanced[uredi | uredi kôd]
ILS je 7. srpnja 2007. lansirala prvi Proton-M Enhanced, koja je ponijela satelit DirectTV-10 u orbitu. Lansirana raketa imala je učinkovitije motore na 1. stupnju, unaprijeđenu avioniku, lakše spremnike goriva i jače orijentacijske motore na Briz-M stupnju. Smanjenje mase postignuto je korištenjem kompozitnih materijala i tanjim stijenkama na spremnicima goriva. Nakon uspješnih lansiranja osnovna verzija Protona-M povučena je iz upotrebe u studenom 2007.
ILS je u 2010. godini objavio da će Proton-M Phase III postati standardna konfiguracija rakete za komercijalna lansiranja. Ova verzija rakete moći će podići 6,150 kg u GTO orbitu.
Pouzdanost[uredi | uredi kôd]
Do listopada 2013. Proton-M imao je 8 neuspješnih letova. Dva neuspješna leta bila su posljedica neispravnosti same rakete, za pet neuspjeha je kriv godnji stupanj rakete Briz-M i jedan neuspješan let je posljedica prevelike količine goriva u gornjem stupnju rakete Block DM-03.
Protona-M je jednu od najtežih nesreća prilikom lansiranja imao 2. srpnja 2013. godine. Raketa se nakon 30 sekundi leta zabila u tlo nedaleko od lansirne rampe, uništila 3 GLONASS satelita i izbacila oblak otrovnog raketnog goriva. Uzrok nesreće bili su naopako postavljeni senzori kutne brzine.
Karakteristike[uredi | uredi kôd]
| parametar | vrijednost (za Proton-M/Briz-M)[1] |
|---|---|
| visina | 53.0 m |
| promjer | 7.4 m |
| masa | 712.800 kg |
| broj stupnjeva | 3 ili 4 |
| nosivost (LEO) | 22.000 kg |
| nosivost (GTO) | 6.700 kg |
| broj lansiranja | 115 |
| uspješna lansiranja | 105 |
| prvo lansiranje | 7. travnja 2001. |
| zadnje lansiranje |
| parametar | 1. stupanj | 2. stupanj | 3. stupanj | 4. stupanj |
|---|---|---|---|---|
| motor | 6 x RD-253-14D14 | 3 x RD-0210 | 1 x RD-0212 | 1 x S5.98M |
| potisak | 10.532 kN | 2.399 kN | 630 kN | 19.6 kN |
| specifičan impuls | 285 s | 230 s | 230 s | 326 s |
| dužina izgaranja | 108 s | 206 s | 238 s | 3,000 s |
| gorivo | N2O4/UDMH | N2O4/UDMH | N2O4/UDMH | N2O4/UDMH |
Izvori[uredi | uredi kôd]
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
