Pseudoglej

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pseudogley.jpg

Pseudoglej (grč. pseudo + rus. глей) je vrsta hidromorfna tla nepropustna horizonta i cikličnim prekomjernim vlaženjem suficitnim površinskim vodama. Pedološka je profila bez oštre podjele.[1] Male je plodnosti i uvjetovano je periodičnim prekomjernim vlaženjem oborinskom vodom.[2] Umjereno je do jako kiselo zemljište i pH-vrijednosti je od 5,0-5,5. Može ga se pretvoriti u tlo sa visokim i stabilnim prinosima. [3]

Pojavljuje se u semihumidnim ili humidnim podnebljima. Forme reljefa gdje ga ima su zaravnjene i blago valovite.[4]

Slabije je strukture. Pedološka je profila A-Ig-IIg-C i A-Eg-Bg-C.[5] Matični supstrat pseudogleju su pleistocenske ilovine, gline, glinoviti sedimenti. Nastaje iz lesiviranog tla gdje u mokroj fazi zbog nedostatka kisika zbivaju se redukcijski kemijski procesi. [4] Smjena suhog i vlažnog (mokrog) razdoblja[5] karakteristika je procesa pseudooglejavanja kojim nastaje.[4] Zbiva se na ravnim i blago nagnutim terenima utječe na nastanak pseudogleja, što uvjetuje smjenu redukcijsko-oksidacijskih procesa i mramorirani izgled profila, u kojem su naizmjence sivo-reducirano s crvenim-oksidiranim mineralima te konkrecije željeza i mangana.[5] Posljedica je što viševalentni spojevi željeza i mangana prelaze u dvovalentni oblik te postaju topljivi zbog čega se u pseudogleju pojavljuju izblijeđene zone. Kad uslijedi suho razdoblje, oksidacijski procesi prevladavaju te reducirani spojevi željeza i mangana prelaze u viševalentni oblik. U tlu se to iskazuje kao crvenkasti oblik, izgleda kako hrđe, mrlje, mazotine, konkrecije i ti naizmjenični procesi profilu daju mramorirani izgled. [4]

U Hrvatskoj je pseudoglej najrasprostranjeniji u središnjoj Hrvatskoj na pleistocenskim ilovačama, gdje ravničarski pseudoglej i obronačni pseudoglej čine oko 10% ukupne površine. [6] U Županiji Soli u BiH pseudoglej uz distrični kambisol, smonicu i fluvisol čini poljoprivredne površine i pseudoglej zauzima najveći dio zemljišta.[7]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Međusveučilišni studij Mediteranska poljoprivreda Hidromorfna tla (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  2. Hrvatski leksikon pseudoglej (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  3. Prezi Ena Osvald: Pseudoglej (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 OŠ A. Kanižlića Požega Klasifikacija tala Hrvatske, str. 15 (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  5. 5,0 5,1 5,2 Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek Osnove bilinogojstva: Osnove pedološke klasifikacije tala, str. 8 (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  6. Hrvatska enciklopedija tlo (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  7. (boš.) AGRO-EKO Magazin AGRO-EKO Magazin/Farma 'Spreča': Pseudoglej, distrični kambisol, smonica i fluvisol - karakteristike i načini obogaćenja; prednosti jesenjeg oranja, 19. prosinca 2013. (pristupljeno 24. lipnja 2019.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]