Pseudoglej

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pseudogley.jpg

Pseudoglej (grč. pseudo + rus. глей) je vrsta hidromorfna tla nepropustna horizonta i cikličnim prekomjernim vlaženjem suficitnim površinskim vodama. Pedološka je profila bez oštre podjele.[1] Male je plodnosti i uvjetovano je periodičnim prekomjernim vlaženjem oborinskom vodom.[2] Umjereno je do jako kiselo zemljište i pH-vrijednosti je od 5,0-5,5. Može ga se pretvoriti u tlo sa visokim i stabilnim prinosima. [3]

Pojavljuje se u semihumidnim ili humidnim podnebljima. Forme reljefa gdje ga ima su zaravnjene i blago valovite.[4]

Slabije je strukture. Pedološka je profila A-Ig-IIg-C i A-Eg-Bg-C.[5] Matični supstrat pseudogleju su pleistocenske ilovine, gline, glinoviti sedimenti. Nastaje iz lesiviranog tla gdje u mokroj fazi zbog nedostatka kisika zbivaju se redukcijski kemijski procesi. [4] Smjena suhog i vlažnog (mokrog) razdoblja[5] karakteristika je procesa pseudooglejavanja kojim nastaje.[4] Zbiva se na ravnim i blago nagnutim terenima utječe na nastanak pseudogleja, što uvjetuje smjenu redukcijsko-oksidacijskih procesa i mramorirani izgled profila, u kojem su naizmjence sivo-reducirano s crvenim-oksidiranim mineralima te konkrecije željeza i mangana.[5] Posljedica je što viševalentni spojevi željeza i mangana prelaze u dvovalentni oblik te postaju topljivi zbog čega se u pseudogleju pojavljuju izblijeđene zone. Kad uslijedi suho razdoblje, oksidacijski procesi prevladavaju te reducirani spojevi željeza i mangana prelaze u viševalentni oblik. U tlu se to iskazuje kao crvenkasti oblik, izgleda kako hrđe, mrlje, mazotine, konkrecije i ti naizmjenični procesi profilu daju mramorirani izgled. [4]

U Hrvatskoj je pseudoglej najrasprostranjeniji u središnjoj Hrvatskoj na pleistocenskim ilovačama, gdje ravničarski pseudoglej i obronačni pseudoglej čine oko 10% ukupne površine. [6] U Županiji Soli u BiH pseudoglej uz distrični kambisol, smonicu i fluvisol čini poljoprivredne površine i pseudoglej zauzima najveći dio zemljišta.[7]

Vidi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Međusveučilišni studij Mediteranska poljoprivreda[neaktivna poveznica] Hidromorfna tla (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  2. Hrvatski leksikon pseudoglej (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  3. Prezi Ena Osvald: Pseudoglej (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  4. a b c d OŠ A. Kanižlića Požega Klasifikacija tala Hrvatske, str. 15 (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  5. a b c Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek Osnove bilinogojstva: Osnove pedološke klasifikacije tala, str. 8 (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  6. Hrvatska enciklopedija tlo (pristupljeno 24. lipnja 2019.)
  7. (boš.) AGRO-EKO Magazin AGRO-EKO Magazin/Farma 'Spreča': Pseudoglej, distrični kambisol, smonica i fluvisol - karakteristike i načini obogaćenja; prednosti jesenjeg oranja, 19. prosinca 2013. (pristupljeno 24. lipnja 2019.)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]