Raketne krstarice klase Kirov

Izvor: Wikipedija
Klasa Kirov / Projekt 1144 Orlan

Raketna krstarica Frunze
Pregled klase
Graditelji:Brodogradilište 189, St.Peterburg
Operateri: Sovjetska mornarica
Ruska mornarica
Ukupno izgrađeno brodova:4
Ukupno planirano brodova:5
Ukupno aktivno brodova:1
Karakteristike klase
Deplasman:24.300 t (standardna)
28.000 t (puna)
Dužina:252 m
Širina:28,5 m
Gaz:9,1 m
Brzina:32 čv.

Raketne krstarice klase Kirov su klasa teških sovjetskih/ruskih raketnih krstarica na nuklearni pogon imena Projekt 1144. Brodovi klase Kirov su u mogućnosti pružiti tešku paljbenu potporu po velikim površinskim plovilima i zaštiti svoju flotu od zračnih i podmorničkih napada. Iako je planirano 5 plovila u klasi, izgrađena su samo četiri, a posljednji je obustavljen zbog raspada SSSR-a.[1] Trenutno se u aktivnoj službi nalazi jedino Petar Veliki primljen u ratnu mornaricu 1995. godine, dok Admiral Nakhimov čeka modernizaciju. Preostala 3 broda su povučena iz službe zbog malog vojnog budžeta Rusije koji nije u mogućnosti financirati ni održavati više od jednog ovakvog broda.

Kobilica za prvi brod u klasi Kirov je polegnuta 26. ožujka 1974. godine u brodogradilištu u Sankt Peterburgu, a su službu je primljen 30. prosinca 1980. Brodovi ove klase imaju nuklearni pogon i odlično naoružanje koje je sposobno štititi brod od svih postojećih prijetnji - bilo iz zraka, kopna ili vode. Nuklearni pogon omogućava brodu praktički neograničen domet; odnosno jedino ograničenje kod svih brodova s nuklearnim pogonom je količina hrane i pitke vode za posadu. Pojava klase Kirov je uvelike utjecala na ponovno aktiviranje i vraćanje u aktivnu službu američkih bojnih brodova klase Iowa.

Na osnovi klase Kirov je nastao i zapovjedni brod sovjetske mornarice SSV-33 "Ural".

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Klasa Kirov na naval-technology.com Pristupljeno: 22.9.2012.