Rapko Orman

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Rapko Orman (1945. u Sturbi pokraj Livna), bosanskohercegovački pjesnik suvremenog književnog izričaja.

Biografija[uredi VE | uredi]

Završio VPŠ u Banjoj Luci. Dugo vremena radio je na Narodnom sveučilištu u Livnu, gdje je aktivno sudjelovao na oblikovanju kulturnog života grada Livna, posebice tokom osamdesetih godina. U vrijeme njegovih djelatnosti spadaju organiziranje "Livanjskog kulturnog mozaika" kao i objavljivanje kulturnog časopisa "Tragovi", koji se bavio pitanjima povijesti i života u livanjskom kraju.

Rapko Orman autor je specifičnog izraza. Srodnost sa sličnim pravcima u modernoj poeziji vidi se pokatkad u ortografskom obilježju Ormanove poezije, koja se naslanja na istovjetne tendencije moderne poezije avangarde. Na stihove Rapke Ormana mladi je livanjski skladatelj Aldo Kezić skladao oratorij "Jadi Ne Vujadine", koji je 1986. premijerno izveden u Livnu i Mostaru.

Jedan je od priređivača mostarskog časopisa za književnost i kulturu "Most", u kojem se pojavio sa nekoliko najnovijih radova. Rapko Orman živi i radi u Livnu. Za svoju poeziju dobio je brojne nagrade, od kojih su najznačajnije "Slovo Gorčina" (1979.) u Stocu i Nagradu Teslićkog proljeća (1989) u Tesliću.

Najznačajnija djela[uredi VE | uredi]

  • "Jadi Ne Vujadine" (1982),
  • "Od vidika do povika" (1985),
  • "Žig žive rane" (1996),
  • "Svlak gole kože" (1999),
  • "Blago pod kupolom" (1999),
  • "Glas obojen slikom" (2000).
  • "Sitni sati nesanice" (2001)
  • "Album vidnih polja" (2004)