Prijeđi na sadržaj

Ravnica ćupova

Koordinate: 19°25′52″N 103°09′08″E / 19.43111°N 103.15222°E / 19.43111; 103.15222
Izvor: Wikipedija
Ravnica ćupova, područje megalitskih ćupova u Xiengkhuangu
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Laos
Godina uvrštenja2019. (43. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1587
Koordinate19°25′52″N 103°09′08″E / 19.43111°N 103.15222°E / 19.43111; 103.15222
Ravnica ćupova na zemljovidu Laosa
Ravnica ćupova
Ravnica ćupova
Lokacija Ravnice ćupova u Laosu

Ravnica ćupova (lao: ທົ່ງ ໄຫ ຫິນ, Thong Hay Hin, što znači „ravnica kamenih posuda”) je područje megalitskih ćupova u pokrajini Xiengkhuang, na istoimenoj visoravni u središnjem Laosu, u blizini glavnog grada pokrajine, Phonsavana.

Djevojke naroda Hmong penju se na jednu od kamenih ćupova nalazišta 1.

Ravnica je dobila ime po više od 2.100 megalitskih kamenih cjevkastih ćupova iz željeznog doba.[1] Pored velikih isklesanih kamenih ćupova, tu se nalaze i kameni diskovi, sekundarni ukopi, nadgrobni spomenici, kamenolomi i pogrebni predmeti stari od 500. pr. Kr. do 500. (a po nekima i do 800. god.). Ćupovi i povezani elementi najistaknutiji su dokaz civilizacije željeznog doba koja ih je izrađivala i koristila sve dok nije nestala, oko 500. godine. Zbog toga je Ravnica ćupova upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2019. godine.[2]

Smješteni su na padinama brda i podnožjima koje okružuju središnju visoravan. Ćupovi su veliki, dobro izrađeni za što je bila potrebna razvijena tehnološka vještina, kako za proizvodnju tako i za njihovo premještanje s lokacija kamenoloma do pogrebnih mjesta. Ćupovi i pripadajući nalazi najistaknutiji su dokaz civilizacije željeznog doba koja ih je izrađivala i koristila, a o kojima se malo zna. Nalaze se na povijesnom raskrižju dva glavna kulturna sustava željeznog doba jugoistočne Azije, sustav Mun-Mekong i sustav Crvena rijeka/Tonkinški zaljev. Budući da je to područje olakšavalo kretanje kroz regiju, omogućavajući trgovinu i kulturnu razmjenu, smatra se da je distribucija ćupova povezana s kopnenim putovima koji su ih povezivali.

Prva je ove kamene ćupove istražila i opisala francuska geologinja i amaterska arheologinja Madeleine Colani 1930. god. kod Ban Anga. Ona je držala da su ovi prapovijesni pogrebni megalitski ćupovi djelo proto-laoškog naroda, predaka naroda Lao Theunga (Mon-khmerski narod središnjeg Laosa). Iskopavanja laoskih i japanskih arheologa tijekom 1990-ih podržalo je ovu interpretaciju otkrićem ljudskih posmrtnih ostataka, grobnih predmeta i keramike oko ćupova.

Većina ćupova su koncentrirani u grozdove na tri velika nalazišta (1, 2 i 3), iako ih je u Xiangkhouangu identificirano više od 90. Samo na lokalitetu 1 nalazi se više od 250 tih velikih kamenih ćupova, veličine od pola do tri metra visine i težine od 600 kg do 6 tona.

Budući da je provinciju Xieng Khouang snažno bombardiralo američko zrakoplovstvo tijekom građanskog rata u Laosu 1960-ih i 1970-ih, mnoga nalazišta i danas su nedostupna. Samo na lokacijama 1, 2 i 3 veliki je dio bombi očišćen i područja za posjetitelje su jasno označena.

UNESCO je zaštitio 174,56 ha s 15 lokaliteta na velikom području od skoro 3,200 km² od mjesta Muang Souy na istoku, te Phong Nhoma na zapadu i Cha Hoa na jugu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ravnica ćupova
  1. T. Sayavongkhamdy, P. Bellwood & D. Bulbeck, Recent archaeological research in Laos, Bulletin of the Indo-Pacific Prehistory Association, 19., 2000.
  2. Seven cultural sites inscribed on UNESCO’s World Heritage List, 6. srpnja 2019. (engl.) Pristupljeno 6. kolovoza 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]