Razgovor:Zvjezdani Ratovi: Epizoda I Fantomska Prijetnja

Brisati?

Ovo sada je prekratko. Brisati? --Sombrero 13:58, 1. veljače 2006. (CET)

Tekst, neprikladam za wikipediju, prebacen sa clanka

Došao je i taj trenutak. Moja prva, koja će vjerojatno biti i najlošija filmska recenzija u kojoj recenziram prvu i vjerojatno najlošiju epizodu Star Warsa - "The Phantom Menace". Prije nego što započnem sa seciranjem ovog uratka, želim napomenuti da prilikom gledanja bilo kojeg filma uglavnom uživam, a negativne strane nastojim potisnuti što dublje. A kada se radi o Star Warsu, to je još za nekoliko razina izraženije, pošto mi se prilikom dolaženja u doticaj s bilo čim vezanim uz dotični univerzum odmah rastopi srce, a vjerujem da je tako većini fanova. Barem se nadam. No, kako je ovo recenzija - evaluacijski alat bez milosti koji ne poznaje subjektivnost, morao sam još jednom dobro pogledati Episode I i usredotočiti se, uz pozitivne, i na negativne strane kojih, nažalost, ne manjka. Isto tako, pošto ne znam kako bih drukčije napisao ovo, obrađivat ću film kronološki prateći radnju, stoga ako ga netko još nije pogledao, neka ne čita. :) Da, znam, too much bullshitting. No dobro, krenimo.

Film počinje uz nezamjenjivu uvodnu glazbenu temu i kratki tekstualni uvod čija je priča slabo razrađeni klišej. Trgovačka Federacija koja je zbog prepiranja o porezima na trgovačke rute pokrenula blokadu na planetu Naboo definitivno nije nešto što će zaintrigirati. Ali, recimo da smo to progutali. Naravno, nakon uvoda, prolazi letjelica u kojoj se nalaze Qui-Gonn Jinn (Liam Neeson) i Obi-Wan Kenobi (Ewan McGregor), Jedi Master i njegov Padawan čiji su glumci, po meni, sasvim solidno odradili svoj posao. Slijeću na platformu Trgovačke Federacije gdje ih umjesto pregovora dočeka napad. Slijedi nekoliko scena akcije, nakon čega Qui-Gonn i Obi-Wan otkriju da Federacija planira invaziju na Naboo.

Kada dođe do te invazije, recimo da u filmu prvi put imamo priliku vidjeti svu snagu računalne animacije kojoj stvarno nema zamjerke. A ne bi ni bilo u redu da je ima, pošto je za digitalne efekte zadužen svima dobro poznati odjel Lucas Digitala - Industrial Light & Magic. Kaskaderi su isto zadovoljavajući, scena je odlična, pirotehnički efekti također, kao i make-up i kostimi, no jednu stvar ne razumijem. Yoda (kojeg sinkronizira dobri stari Frank Oz) je u Episode I prikazan korištenjem lutke, ali ne bilo kakve, nego katastrofalne! Ako su sve ostale aliene mogli savršeno animirati pomoću računalne tehnike, zašto nisu mogli i Yodu? A kad su već izabrali lutku, što je vrlo smiješan potez, onda su mogli barem napraviti dobru lutku, a ne takvu da Yoda izgleda kao lutkica dječje proizvodnje iz lutkarske predstave za djecu do 3 godine. Mislim, pogledajte samo 1980. u New Hopeu kako je Wendy Midener savšreno izradila Yodu... Ccc... Uglavnom, reći ćemo da je film relativno u redu sve dok se ne pojavi Jar Jar Binks, taj famozni Gunganski klaun. Sinkronizira ga Ahmed Best, kojem se ne bi trebalo zamjeriti, jer ga je odsinkronizirao odlično, isto kao što je i odlično animiran. Pa, može se reći i da su Binksove fore sasvim u redu, no ne i prikladne za jednu od Star Wars epizoda. Da je Jar Jar u filmu ili crtiću za djecu izvodio iste scene, ne bih rekao niti riječ, štoviše, moja usta bi bila puna hvale, jer se danas rijetko nađe takav dobri stari i zdravi humor, koji je jedini prikladan za djecu. Ali, ovako, kada takvu stvar prepoznamo u filmu koji je dio službene Star Wars filmske sage, mislim da je to promašaj.

Naime, prilikom najezde strojeva Trgovačke Federacije, Qui-Gonn dva puta spasi Binksa, čime mu on postane dužnik i time Qui-Gonn posjeduje njegov život. Već smo vidjeli taj običaj kod Wookieja i osobno mislim da je pomalo jadno tako izvlačiti priču na već prokušani recept. Moglo se potruditi smisliti bolji razlog zbog kojeg bi Jar Jar trebao stalno putovati s Qui-Gonnom. I tako Jar Jar uz malo Jinnovog i Kenobijevog zastrašivanja (čije je slaganje s Jedi kodeksom upitno) odvede dvojicu Jedija u Otoh Gunga koji me ugodno iznenadio. Svjetleći grad pod vodom, prozirne zgrade sferičnih oblika, ulaz s poljem koje propušta sve osim vode... Sve to odaje domišljatost britanskih i američkih konceptualnih umjetnika. Kada bi bar i priča bila tako domišljata.

Naša družina je dobila podvodno prijevozno sredstvo zvano "bongo" (ali, začudo njime ne budete high, nego low :). Nakon podvodnog puta prepunog bježanja od gigantskih riba, zmajeva i ostalih živina, te nekoliko Binksovih dječjih fora, bongo izvire iz rijeke usred glavnog grada Nabooa - Theeda. Što se njega tiče, tu opet idu sve pohvale konceptualistima, jer grad svojom renesansnom arhitekturom, prostranim popločanim trgovima, avenijama i puno zelenila zbilja dočarava taj fantasy štih. Jasno, tome se mogu pridodati i maštoviti kostimi koji su odlični kroz cijeli film. Jedna zanimljivost vezana uz Naboo (čije su scene btw. snimane u Italiji) jest da je to jedini planet u galaksiji na kojem osim ljudi, postoji još jedno biće koje i mi danas poznajemo na Zemlji. Obratite pozornost na ptice koje polete iz vode kada izviri bongo i provjerite službenu Star Wars enciklopediju. Vidjet ćete da se radi o patki.

No, da ne duljimo, nakon što su Qui-Gonn i Obi-Wan oslobodili princezu od Federacijskih Battle Droida, uzletili su prekrasnom kraljevskom 76-metarskom kromiranom brodicom. No, na njihovu nesreću, bili su oštećeni prilikom prolaska kroz Federacijsku blokadu... koji smijeh! Zapute se izravno na kontrolnu platformu koja je barem 1000 puta veća od njihovog broda, a ima još toliko više turbolaserskih topova barem 10 puta veće snage pošto ju crpi iz barem 100 puta jačeg generatora. No, oni prođu samo malo oštećeni. Isto tako naivna scena je kada turbolaseri pogode sve astrodroide osim R2-D2-a. Koliko ja znam, droidi ne mogu koristiti Silu, osim ako, kao General Grievous, imaju organsku svijest ili barem neke dijelove, a Artoo takav nije. No, evo zahvaljujući milosrdnom Lucasu, svi su se, osim pogođenih droida, izvukli živi i zdravi, te po Qui-Gonnovoj naredbi zaputili na Tatooine gdje trebaju popraviti hyperdrive.

E, tu stvari postaju zanimljive jer se naši junaci preko Toydarianskog prodavača dijelova i robovlasnika Wattoa (Andrew Secombe) susreću sa Shmi Skywalker (Pernilla August) i njezinim sinom Anakinom (Jake Lloyd). Što se Anakina tiče, tu moram pohvaliti malog Jakea, jer je odlično odglumio, moram reći, za nekoliko klasa bolje od Haydena Christiansena iz Episode II. Pernilla nije prušila nekakvu fascinantnu glumu, ali nije ni loše odglumila, ili se to barem nije primjetilo. Sve u svemu, odnos Anakina i njegove majke je, zahvaljući simpatičnosti ispao sasvim solidan. Moram primjetiti isto tako da se u njihovom domu dogodila jedina dobra scena s Jar Jarom, a to je kada Qui-Gonn, pričajući o Jedi refleksima, uhvati Binksa za jezik koji je posegnuo za nekim plodom na tanjuru.

Anakin je odlučio pomoći gostima da prikupe novac za hyperdrive, pošto Watto ne prima republičke kredite niti nasjeda na Force Mind Trick. Odlučio se prijaviti na podracersku utrku koja se odršava uoči Boonta praznika. Na stazi za utrku vidimo scene tribina punih svakojakih navijača i dvoglavog komentatora Troiga Fodesinbeeda, čija desna glava - Beed (Scott Capurro) govori Huttski jezik, a lijeva glava - Fode (Greg Proops) Basic. Slijedi utrka u kojoj Anakinov najljući protivnik Sebulba (Lewis MacLeod) radi prljave trikove i u zadnjem krugu ostanu samo njih dvojica. Stoput viđeni klišej, ali svejedno, utrka je produkcijski lijepo napravljena, stoga ju je uživancija pogledati.

Naravno, Anakin pobijedi, a Qui-Gonn, zahvaljujući tome što je pomoću kocke (uz malo Force varanja) osvojio i Anakina, sada može sa sobom povesti potencijalnog Jedija. Naime, Anakin je jedini čovjek koji može voziti podracerske utrke, a to je zato što ima više od 20000 midiklorijana - koliko nema ni Master Yoda. Uf. Ako se mene pita, ta stvar s midiklorijanima se nikad nije trebala dogoditi. Zašto? Zato što se sada Sila praktički moše objasniti kao veza između mozga i midiklorijana koji imaju vezu sa živom i neživom tvari. A bogme, Star Wars nije Star Trek, da bi se Sila na takav način mogla objasniti. A kad se ponovno sjetim onog prolaza kroz blokadu, onda tek postaje smiješno, jer se vidi potpuna kontradiktornost. Na jednu stranu se Sila tehnički objašnjava, dok na drugu 76-metarski brod potpuno tehnički, pa čak i Silom neobjašnjivo, prođe pokraj goleme, naoružane stanice.

Ali, hajdemo preskočiti malo radnje, maknuti se od svih tih grešaka i doći do borbe s Maulom. E, tu, dragi čitatelji, dolazi jedini trenutak u kojem me prolaze trnci. Otvore se vrata, a s druge strane čeka po licu crno-crveno istetovirani Zabrak, Darth Sidiousov Apprentice - Darth Maul. I naravno, započinje nezamjenjiva skladba - "Duel of the Fates", koja je vjerojatno 60% kriva za trnce. Kada već spominjemo "Duel of the Fates", možemo se još malo usredotočiti na soundtrack iliti najbolju stranu "Fantomske prijetnje". Prvo skladba "Droid Invasion" koja savršeno odgovara invaziji ili bilo kakvoj sceni s velikim brojem trupa na skupu, zatim dio koji izvodi zbor, a čuje se prilikom ronjenja u Otoh Gunga, pa Anakinova pobjeda na utrci, pa zanimljiva kompozicija na kraju filma i još brojne druge... No, naravno, ono najvrednije ostavljeno iza Episode I jest ranije spomenuti "Duel of the Fates" koji je postao gotovo svjestki simbol bilo kakvih duela. Npr. često se pušta prije početka važnih nogometnih utakmica, a tko zna još gdje drugdje, a da to ni sami ne znamo. Za izvedbu je zaslužna nezamjenjiva Londonska Filharmonija, kao i londonski muški, mješoviti i dječji zbor. A sve to je skladao svima nam dragi John Williams, za kojega bez pol pardona mogu reći da je najveći skladatelj 20. stoljeća.

No, vratimo se na borbu... Darth Maul s dvostrukom svjetlosnom sabljom protiv Qui-Gonna i Obi-Wana, nešto je što definitivno atraktivno izgleda. Ima tu guranja i padanja po raznim mostovima u hali s raznim generatorima koji pridodaju atmosferi. U jednom trenutku, Obi-Wan padne na niži most, a Qui-Gonn nastavi sam protiv Maula. Borba se preseli na dio gdje djeluje nekoliko zaštitnih polja koja se u intervalima uključujuju i isključuju. Na kraju Obi-Wan ostane zatočen iza jednog takvog polja i bez mogućnosti djelovanja gleda borbu svoga učitelja i Sitha s druge strane polja. Ne znam zašto je to baš tako moralo biti, jer Obi-Wan je slobodno mogao iskoristiti Force Speed, pa makar na pola sekunde i ušao bi natrag u borbu, no eto, tako je bilo i zbog toga je Qui-Gonn nastradao od Darth Maula koji mu je zabio sablju u leđa. Nakon toga se otvaraju polja i bijesan Obi-Wan, očito koristivši tamnu stranu, u impresivnom duelu ubije Maula. Što se bijesa i tamne strane tiče, tko bi mu zamjerio, no malo je smiješno što Obi-Wan nakon toga ne dobije nikakav ukor od Yode ili nekog drugog iz Jedi Councila.

U međuvremenu se odvija i bitka Gungana protiv Federacijskih Battle Droida. Dizajn i koncepcija Gungaskih oružja je zanimljiva i moglo bi se se reći blesava kao i sam taj narod. Bitka se baš i ne odvija u korist Gungana. A nije ni čudo kad im je general Jar Jar Binks. :) No, mali Anakin, nesvjesno prativši putove Sile, uzleti s Nabooa i nađe se u svemirskoj borbi. Tu se možemo nagledati N-1 Naboo Starfightera koji svojom žutom bojom i izgledom baš i ne djeluju militaristički, no dizajn oblih linija i zašiljenih krajeva je ugodan oku. Anakin fighterom uđe u stanicu živ i zdrav, što je također, mošda malo naivno, no hajde, njega vodi Sila. Unutra izbaci dva torpedoa uništivši generator. Nakon što izleti iz nje, dođe do lančanih eksplozija i stanica biva uništena. I taman nakon što su droidi preuzeli kontrolu nad bitkom, padnu isključeni, pošto je kontrolna platforma uništena. Moram priznati, prilično riskantan, a k tome i glup način vođenja vojske droida, no sreća za pozitivce.

I eto došli smo i do kraja filma gdje još odgledamo Qui-Gonnov sprovod kojeg prati također odlična skladba u kojoj dominira muški zbor. Nakon toga slijedi proslava, i Palpatine, koji je prilično očitim, amaterskim nagovaranjem naivne princeze izborio mjesto Kancelara, zadovoljno priđe Anakinu u sebi trljajući ruke. Slavlje u Theedu, koje je paralela onom na Yavinu iz New Hopea, je popraćeno zanimljivom skladbom u kojoj sudjeluje dječji zbor. I to je to. Epizoda Prva završava i ostanete još malo gledati u ekran izmješanih osjećaja. Da, izmješanih, zato što film ima svoju atmosferu i dobrih strana. Počevši od glazbe i zvuka, preko odlične konceptualne umjetnosti do veličanstvenih efekata. No, isto tako, film ima previše tupih propusta koji ga čine za nekoliko razina lošijim nego što je mogao biti. što se tiče glume, ona i nije toliko loša. Liam Neeson je Qui-Gonna interpretirao sasvim zadovoljavajuće i na mene ostavio pozitivan dojam, što isto tako mogu reći i za Ewana McGregora. Jake Lloyd je za svoje godine Anakina odglumio odlično i vrlo dopadljivo. I ostali glumci su tu negdje, osim Natalie Portman koja je malo neuvjerljivija, ali oprostit ćemo joj jer odlično izgleda. No, ono što ljuti je screenplay koji ima previše naivnosti, propusta i ostalih nepotrebnih stvari koje poslije savršene Originalne Trilogije (da, piše se veeelikim :) nikako nismo očekivali. Da zaokružim, film je prenaivan, previše predvidljiv - kompozicijski staromodan, a to je nešto za što u Star Warsu nije bilo mjesta sve do ove epizode. Stoga se možemo samo nadati da se više nikad neće ponoviti takve stvari. No, naravno, i to je Star Wars, pa ćemo ga ipak uvijek gledati s onim osjećajem da smo doma.