Razgovor sa suradnikom:Ibelancic/Zora

Književni časopis "Zora" iz Mostara

"List za zabavu, pouku i književnost", kako je tad opisana Zora, pokrenuli su u Mostaru 1896 godine ugledni književnici i pisci tog doba: Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić i Atanasije Šola

Početak časopisa Zora

30. studenog 1895. godine Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović uputili su molbu za otvaranje književnog časopisa, Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Odgovor Benjamina Kalaja stigao je 28. veljače naredne godine gdje kaže: " Dopušta se istočno - pravoslavnim građanima iz Mostara Aleksi Šantiću i Svetozaru Ćoroviću izdavanje literarnog časopisa Zora u okvirima navedenim u njihovoj molbi koja se nalazi u prilogu. Cenzuru novog lista vršile bi okružne vlasti u Mostaru". 8. ožujka iste godine, službeno se oglasila i Zemaljska vlada s odobrenjem : " Usljed Vaše amo podnešene molbenice, obnašala je Zemaljska vlada podijeliti Vam ovijem dozvolu, da možete zajednički izdavati u Mostaru beletristički list Zoru." U travnju, 1896. godine izašao je prvi broj Zore, bez uvodnika i predstavljanja programa, s Šantićevom pjesmom "Ostajte ovdje".

Program Zore i njeni suradnici

Članovi uredništva Zore bili su književnici Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić i Atanasije Šola. Nakon odobrenja za izdavanje časopisa, Zemaljska vlada je skrenula pozornost urednicima, da im neće biti dozvoljeno nikakvo političko djelovanje u listu, tako da je Zora od početka bila književni časopis, orjentiran na književne tekstove. Na strukturu časopisa imalo je utjecaja drugog značajnog časopisa,značajnog ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire - "Bosanska Vila", stoga Zora nije predstavljena kao konkurentan list, nego više kao dopuna "Vili". Iz tog razloga, Zora se više okrenula nauci o književnosti, ograničavajući tekstove i priloge iz narodne književnosti. Za razliku od "Bosanske Vile" koja je sve do 1908. godine ostala u krugu folklorno - romantičarske književnosti, Zora je bila više otvorena za prezentaciju modernih književnih tokova Europe, i drugih južnoslavenskih zemalja. Osim otvrenosti prema drugim temama, Zora je bila otvorena i prema suradnicima iz drugih sredina, pa su se na popisu suradnika našli Ivan Cankar, Antun Gustav Matoš, Simo Matavulj a zabilježen je i prilog o Silviju Strahimiru Kranjčeviću.

Zora od 1896. do 1901. godine

Zora je službeno pokrenuta 1896. godine i izlazila je neprekidno do kraja 1901. godine. U tom periodu izašlo je 69 brojeva, tačnije po jedan mjesečno. List je izlazio isključivo na ćiriličnom pismu. Zora se dosta u svom radu ugledala na beogradse časopise i vojvođansko "Brankovo kolo", pa se među suradnike ovog broja ubrajaju i kritičari Ljubomir Nedić i književnik Stevan Sremac. Zadnji broj lista izašao je u prosincu 1901. godine. Atanasije Šola svjedoči da je sve upravne poslove oko časopisa vodio Svetozar Ćorović a urednik je jedno vrijeme bio Jovan Dučić. O Zori kao časopisu i Mostaru kao kulturnom centru, pisali su Vladimir Ćorović i Jovan Radulović, no od četiri bibliografije Zore najbolja je ona u Monografiji Zore Ljubice Tomić Kovač.

Jezik i stil Zore

Jezik i književne norma u tadašnje vrijeme u postojećim časopisima, bili su vrlo slobodni, a način pisanja je bio fonološki. Iako je Zora imala dosta slobodan odnos prema pravopisnoj normi i gramatičkim pravilima (u doba kad su književni časopisi težili ka standarizaciji i što tačnijem književnom pismu), tu manu su nadoknađivali svježinom svojih tekstova. Neujednačenost u tekstovima najviše se ogledala u poštivanju pravopisnih pravila ali i u pojedinim gramatičkim pravilima, što se najviše dalo primjetiti u tekstovima autora s različitih podneblja. Gledajući u cjelini, primjetno je da se s godinama povećavao nivo pismenosti kod autora i znatno napredovanje u stilu.

Voloder, Nusret, Čitanka 3, Sarajevo 1996. godine (str. 77-79) Mr. Muhamed Šator Jezička standardizacija 1, Pravopsina norma u "Zori" (Objavljeno u "Most" . časopsis za nauku i kulturu")