Razgovor sa suradnikom:Ljiljana

Ljiljano, htio bih zapitati...Da li su Bunjevci najbrojnija grupa Hrvata u Vojvodini? I šta se može reći o onoj poznatoj borbi da Bunjevci se priznaju za Hrvate? --VKokielov 03:59, 3 Jun 2005 (CEST)

Da, bunjevački Hrvati su najbrojnija skupina Hrvata u Vojvodini, uz naravno Šokce, koji žive u zapadnom dijelu Vojvodine. No, "bunjevačko pitanje" postalo je iznimno komplicirano, budući da je tijekom povijesti mnogima na ovim prostorima odgovaralo da se ne nazivamo Hrvatima, nego "bunjevcima", "dalmatincima" i sl. Ne bih sad ulazila dublje u ovu priču (mislim da možete pronaći odgovarajuće sadržaje na webu), samo želim naglasiti da je, primjerice u Subotici, trenutačno situacija takva da se polovica bunjevačkih Hrvata (oko 16 tisuća) izjašnjava kao Hrvati, a druga polovica kao Bunjevci, pri čemu odriču svoje hrvatsko podrijetlo. Budući da se hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture od prije tri godine izučava u osnovnim školama, a postoje i odjeli na hrvatskom jeziku u Subotici i okolnim naseljima gdje ima puno Hrvata, sad i Bunjevci traže da se bunjevački jezik, koji to u stvari i nije, nego je samo dijalekt hrvatskoga jezika, proučava u školama. Mi koji smo svjesni svojega podrijetla se na sreću više ne moramo boriti da se priznamo za Hrvate, mada je dugo trebalo da nas se prizna za nacionalnu manjinu u novostvorenoj SCG, pa time i da steknemo prava koja nam po zakonu pripadaju (obrazovanje na metrinskom jeziku, informiranje, kazalište...). Ali mislim da će hrvatske institucije (stranka, nacionalno vijeće) morati poraditi na borbi za mijenjanje svijesti onih koji ne priznaju svoje hrvatske korijene.

Mislim da njih treba prepustiti njima samima. Ako već žele "bunjevački jezik"- neka izvole (gramatike, rječnici, lektira,..). Ili- tko ne želi biti Hrvat, ili kaže da to nije: e pa- nije. Nek' im je sa srećom. Trebat će im. Mir Harven 21:39, 5 Jun 2005 (CEST)

Ovdje ću se morati umješati i reći da nije redno, ili bar nije učtivo, da postoji diskriminacija u delidbi jezika. Ili imajte sve, ili ništa; ili postoji srpskohrvatski jezik, ili samo srpski, hrvatski, bunjevački, čak i crnogorski. -- VKokielov 1. srpnja 2005

VKokielov, po bunjevačkom pitanju se dosta dobro vidi zašto nismo mi Hrvati mogli ostati u nikakvoj Jugoslaviji. Proguravanje regionalnog namjesto nacionalnog. Pa su tako radili za pod svako regionalno ime nas Hrvate ubacit, razbit nas brojčano na manje komade, tako da nas Hrvata ima što manje... A na kraju sad u Srbiji govore za Bunjevce kako su to "Srbi katoličke vjere". To su spremali i drugima u Hrvatskoj. Tako su Srbi proguravali dalmatinstvo na štetu hrvatstva u Dalmaciji, kako za doba nar.preporoda, tako i za doba SFRJ. A mi Hrvati naivno se hvatali toga, kao ono, veličanje zavičaja, ali namjere su bile očigledno drukčije. Kako se to nisu bili zaj*bali pa veličali domovinu Hrvatsku, u kojoj su živili? Pazite, ovo govorim o onim urbanim Srbima, ne o seljačkom stanovništvu koje živi u filmovima od nazad 300 godina. A iste priče neki vrte i na Istri. Inače, kako to da su to Bunjevci samo Bunjevci u Srbiji? Svi Bunjevci u Hrvatskoj i Mađarskoj se pišu Hrvatima. --Kubura, 01.srp2005.