Razvoj računalnih mreža (Internet)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Internet. Informatička revolucija, osim što je ostavila neizbrisav trag u povijesti, danas ima utjecaja u gotovo svim oblicima ljudskog života. Vrhunac informacijske tehnologije, te svih ostalih njoj povezanih znastvenih polja je nastupio pojavom Interneta kao masovnog medija. Iako je danas Internet poznat svakom uzrastu bez obzira na zanimanje ili neki drugi društveni i socijalni status osobe, u počecima razvoja Interneta tipični korisnici su bili prvenstveno znastvenici, sveučilišni profesori te studenti. [1] Usluge koje pruža Internet, te njegova uloga u različitim poslovanjima su od novonastalog medija dovele Internet do načina života velikog broja ljudi sadašnjice.

Kada govorimo o razvoju Interneta obuhvaćamo cjeloukupnu povijest Interneta, odnosno raspon od nastanka pa do današnje uloge Interneta. Cjeloukupan proces ekspanzije Interneta traje već desecima godina te se medij i dalje svakim danom dodatno razvija. Ne samo da je na velikoj razini zamijenio tehnologiju koja mu je prethodila, nego je utjecao na masivnu upotrebu računala u privatne svrhe te je tako od medija kojim se koristila isključivo akademska i znanstvena zajednica postao medij koji je dostupan, upotrebljiv i integriran u svakodnevicu cjeloukupne ljudske populacije.

Hladni rat[uredi VE | uredi]

Internet se počeo razvijati tijekom jeka Hladnog rata kada su se zaoštravali odnosi između Istoka i Zapada. Počeo se razvijati zbog utrka u naoružanju te posebice zbog svemirskih programa za osvajanje svemira. SSSR je 1956. godine lansirao Sputnjih u svemir zbog straha od nuklearnog oružja. Iduće godine (1957.) američko ministarstvo obrane osniva Advanced Research Project Agency (ARPA) te ARPA dobiva nadzor zemaljskih istraživačkih vojnih projekata. Najvažnija ideja Advanced Research Project Agency-a je bila razviti mrežu koja bi i tijekom nuklearnih napada i dalje mogla funkcionirati. Ravnatelj ARPA-e Joseph Liclider naziva ovakav rasplet rare occasion i razrađuje ideje, ali uglavnom na teoretskoj razini. Paul Baran je bio nešto bliži da ostvari takvu mrežu putem postojećih telefonskih linija ali bezuspješno zbog otpora Telephone Company (AT&T) i komunikacijskih tradicionalista u Defence Communications Agency (DCA).

Razvoj[uredi VE | uredi]

Uvod[uredi VE | uredi]

Leonard Kleinrock je u djelu Information Flow in Large Communications Nets (1961.) iznio svoju teoriju o mrežnom prometu koji je podijeljen u podatkovne paketiće, odnosno mreže s prespojem paketa ali postojao je veliki problem u povezivanju tadašnjih računala jer su računala bila vrlo različita te na različitim jezicima. U razvoj mreže pridružila se i Ann Arbor koja je pridonjela ideju o povezivanju mikroračunala, koja mogu dijeliti jezik i protokole te služiti kao sučelje velikim računalima, a nazvana su Interface Message Proccessors (IMP). Na ostvarenjima te mreže radile su dvije skupine: Bolt, Beranek and Newman (BBN) i Network Working Group (NWG). BBN je radio na izradi procesora te algoritama usmjeravanja i na protokolima za procesore dok su radnici NWG-a se brinuli za premoščivanje između njihovih računala i procesora.

ARPANet[uredi VE | uredi]

Zahvaljujući tim idejama i uspjesima u istraživanjima Lawrence G. Roberts 1966. godine predstavlja prvi plan ARPANET-a. Američko Ministarstvo obrane 1969. godine je odredilo da ARPANET započne sa istraživanjima mrežnog povezivanja. Iste godine je uspostavljena mreža s četiri čvora: UCLA, SRI, UCSB i University of Utah. Steve Walker, djelatnik ARPA-e ustanovljuje prvu dostavnu listu (mailing list) MsgGroup koja nije bila automatizirana. Na konferenciji održanoj 1973. Godine na University of Sussex se pojavila međunarodna elektronička poruka, koju zbog kašnjenja šalje Cerf. Transmission Control Protocol je definiran kao protokol na istoj konferenciji pri udruženju Vint Cerfa i Bob Kahna.

TCP/IP[uredi VE | uredi]

TCP je kasnije postao temelj internetske arhitekture, ali bio je potreban standardiziran komunikacijski protokol za međusobnu komunikaciju raznih računalnih mreža te je skupina na Stanfordu 1978. godine riješila taj problem. Predvodnici te skupine su bili Vint Cerf, Gerard Lelann i Robert Metcalfe. Riješili su taj problem na način da su podijelili TCP na TCP i Internet protocol (IP). Protokol je danas poznat kao TCP/IP protokol, na kojem se i danas temelji Internet. U to vrijeme BBN je otvorio Telenet, a Larry Landweber je razvio THEORYNET na University of Winsconsin. Mreža se počela intenzivno širiti u razdoblju od 1973.-1975. godine. Internet se već tada počeo koristiti i u privatne svrhe dok se do tog doba koristio samo za znanstvena istraživanja i službenu komunikaciju.

Sastav[uredi VE | uredi]

[2] Osnovni dijelovi mreže su:

  • računala
  • mrežni uređaji - omogućavaju međusobno spajanje računala u mreži ili između različitih mreža te upravljaju protokom podataka između računala ili mreža
  • medij za prijenos podataka - povezuje računala i mrežne uređaje (npr. optički kabel)

Vrste računalnih mreža[uredi VE | uredi]

  • PAN ( Personal Area Network ) - osobna računalna mreža koja služi za spajanje raznih uređaja u neposrednoj blizini
  • LAN ( Local Area Network ) - lokalna računalna mreža koja služi za spajanje raznih uređaja na manjim udaljenostima ( zgrada, susjedne kuće, ured itd. )
  • MAN ( Metropolitan Area Network ) - računalna mreža na razini grada
  • WAN ( Wide area Network ) - mreža širokog dohvata ( Internet )

Ostale vrste[uredi VE | uredi]

  • SAN ( Storage Area Network ) - mreža za spremanje podataka
  • VLAN ( Virtual LAN ) - lokalna računalna mreža neovisan o fizičkoj povezanosti mrežnih uređaja na mrežne preklopnike
  • WLAN ( Wireless LAN ) - bežična lokalna mreža ( Wi-Fi )

Daljnji razvoj[uredi VE | uredi]

MsgGroup je odlučio 1979. godine uvesti emotikone odnosno unijeti znakove za emocije u tekst poruka. U članku As We May Think objavljen 1945. godine u časopisu The Atlantic Monthly kojeg je napisao Vanevar Bush mogli su se pronaći počeci ideja hiperteksta. U njemu se piše o uređaju koji je bio elektronički vezan za knjižnicu, koji može između knjiga i filmova uređivati poveznice i automatski ih pokazivati.

Preglednici[uredi VE | uredi]

Kasnije dolazi do razvijanja preglednika te 1992. godine nastaje nekolicina preglednika temeljenih na radu Berners-Leeja. Prvi se pojavio preglednik Erwise te zatim za njim preglednik Viola. Mark Andreessen i Eric Bina izrađuju Mosaic s naprednim grafičkim mogućnostima pretraživanja i slanja slika Internetom. Microsoft se uključio u izradu preglednika 1995. godine kada je uz svoj softver Windows 95 prestavio i svoj preglednik pod imenom Internet Explorer. Web preglednici se konstantno razvijaju te tako u današnje vrijeme ima veliki izbor web preglednika poput Mozilla Firefox, Google Chrome i Opera te je to dovelo do današnjice gdje je lako pretražiti sadržaj interneta putem web tražilica.

Tražilice[uredi VE | uredi]

Svaka web tražilica sastoji se od tri dijela:

  • program za prikljupljanje podataka s internetskih stranica
  • indeks koji sadrži pojmove koje program prikupi
  • search engine (pretražuje indeks)

Prvi pretraživač na internetu je napravljen 1990. godine, Archie. Archie nije posjedovao indeks već je samo pretraživao imena datoteka i naslove. Prvi pravi web pretraživač je Wandex iz 1993. godine. Veliki napredak je donio 1994. pretraživač WebCrawler koji je omogućio korisnicima bilo koje riječi s bilo koje stranice.

Danas najkorišteniji web pretraživač je Google. Osim njega, postoje i Yahoo! Search, Live Search, AltaVista, Bing, AOL, Ask, Excite itd.

  1. Brković J, 2005.
  2. Goran Medić, Internet i rad na mreži, Algebra učilište. Zagreb, 2008.