Revolucionarni porez

Izvor: Wikipedija

Revolucionarni porez je glavni oblik financiranja za nasilne nedržavne aktera poput gerilaca ili terorističkih organizacija. Oni izvan organizacije to smatraju to eufemizmom za "novac za zaštitu."[1] Zagovornici takvih skupina održavanje, međutim, da ne postoji razlika između revolucionarnih poreza koje "iznuđuju" takve grupe i korporativnih poreza koje nameću vlade.

Revolucionarne porezi se obično iznuđuju od poduzetnika, i oni također "igraju sekundarnu ulogu kao jedno drugo sredstvo zastrašivanja ciljane populacije."[1]

Primjeri[uredi | uredi kôd]

Irska Privremena IRA i korzička FLNC su iznuđivale revolucionarne poreze[2] kao i sljedeće organizacije.

ETA[uredi | uredi kôd]

Baskijska nacionalistička organizacija ETA ovisilo o revolucionarnim poreza.[3][4][5] Malim i srednjim tvrtkama su iznuđivale iznose od 35.000 do 400.000 eura po komadu, što je činilo većinu ETA-inih 10 milijuna eura proračuna godine 2001.[6]

Filipini[uredi | uredi kôd]

Na Filipinima je većina domaćih i stranih tvrtki plaćaju revolucionarni porez maoističkoj Novoj narodnoj armiji. Prema vojsci, porez je glavna prepreka za razvoj zemlje, dok je nova narodna armija to opravdavala kao porez koji se plaća prilikom ulaska područja pod kontrolom pobunjenika kao sukobljene sile.[7][8]

Kolumbija[uredi | uredi kôd]

Revolucionarni porezi kolumbijskih gerilskih pokreta su postali češći tijekom 1980-tih i 1990-tih[9]

Nepal[uredi | uredi kôd]

Maoistička gerila u Nepalu je također naširoko iznuđivala revolucionarni porez.[10]

Argentina[uredi | uredi kôd]

Nacionalni socijalistički argentinski Movimiento Nacionalista Tacuara (MNT) zatražio je "revolucionarni porez" od mnogih židovskih trgovina u Buenos Airesu.

Sovjetska Rusija[uredi | uredi kôd]

U Rusiji, boljševička vlada je odredila revolucionarni porez, 2. studenog 1918.[11] Iako je boljševička vlada već kontrolirala zemlju, njegovi protivnici su još uvijek međunarodno priznati bili kao zakoniti vladari.


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Detection of Terrorist Financing, U.S. National Credit Union Administration (NCUA), 2002
  2. http://www.imf.org/external/np/leg/sem/2002/cdmfl/eng/thony.pdf
  3. Paul Wilkinson [ https://books.google.fi/books?id=d4hrXMzAgJYC&pg=PA70&lpg=PA70&dq=%22revolutionary+tax%22+terrorist&source=bl&ots=u85cPHf0sd&sig=FStvs60usEHk5Y_0fdRJT0DpZvU&hl=fi&ei=mmc6S5WtM46M_Abq0JWMCQ&sa=X&oi=book_result&ct=result#v=onepage&q=%22revolutionary%20tax%22%20terrorist&f=false Terrorism Versus Democracy: The Liberal State Response ]
  4. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2013. Pristupljeno 7. rujna 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. http://abcnews.go.com/Travel/story?id=118910&page=1
  6. http://www.nato.int/docu/speech/2002/s020222i.htm
  7. Rebels' 'revolutionary tax' adds to cost of business in Philippines, N.Y.Times, October 20, 2004
  8. Chapter 6 -- Terrorist Organizations, Country Reports on Terrorism 2007, U.S. Department of State
  9. http://web.stanford.edu/group/sjir/3.2.09_urrutia.html[neaktivna poveznica]
  10. Trekking in the time of terrorism - The east is red with rhododendron and revolution, DAMBAR KRISHNA SHRESTHA, GUPHA POKHARI #243, 15.4.2005
  11. Socialism: Still Impossible After All These Years, Peter J. Boettke & Peter T. Leeson, George Mason University, s. 13; Critical Review, Vol. 17, Autumn 2005