Rima

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Rima (srok ili slik) (od starofrancuskog izraza rime) je glasovno podudaranje na završetku stihova. U istočnoj (kineskoj, perzijskoj i arapskoj) književnosti pojavljuje se od najstarijih vremena. U antičkoj književnosti je vrlo rijetka, a u europskoj se razvija u Srednjem vijeku. Asonanca (kao prethodnica u europskom pjesništvu) i aliteracija su joj srodne figure.

Rima se u hrvatskom pjesništvu pojavljuje još u početcima stvaralaštva, a posebno u dvanaestercu.

S obzirom na raspored postoje:

  • parna – vezuju se po dva uzastopna stiha (a,a,b,b),
  • unakrsna – vezuje se svaki drugi stih (a,b,a,b),
  • obgrljena – rimuju se unutarnji i vanjski stihovi (a,b,b,a),
  • nagomilana (a,a,a,a),
  • isprekidana – stihovi se rimuju bez čvrstog rasporeda (a,b,c,b).

Po broju slogova razlikuju se:

  • jednosložna (muška),
  • dvosložna (ženska) te
  • trosložna (dječja ili daktilska) rima.

Izražajnost rime:

  • blagozvučnost
  • ritam, ritmičnost (skladnost)
  • značenjsko povezivanje i isticanje rimovanih riječi

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Rima Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 30. siječnja 2014.


P literature.svg Nedovršeni članak Rima koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.