Rimsko stvarno pravo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Uvod u rimsko stvarno pravo[uredi VE | uredi]

Rimsko stvarno pravo skup je pravni normi u pravnom poretku rimske države kojim su uređivani pravni odnosi između pravnih subjekata[1] u odnosu na stvari.


Dioba stvari[uredi VE | uredi]

Rimski pravnici izbjegavaju definiranje, (omnis definitio in ius civile pericolosa est) te o stvarima govore na taj način što govore o vrstama stvari.

Važano je zamjetiti kako u rimskom pravu pod stvarima podrazumjevamo i prava (koncept beztjelesne stvari) kao npr. službenosti (servitutes). Pored stvari drugi važan pojam rimskoga prava je pravni posao.

Podjele stvari (po udžbeniku znamenitoga Gaiusa, te iz [Codex Iustinianus]):

Res in commercio te extra commercium - stvari u i izvan promjeta

RES DIVINI te HUMANI IURIS - stvari božanskog te ljudskog prava - Stvari božanskoga prava se nadalje djele RES SACRE, SANCTE te RELIGIOSE. Stvari božanskog prava služe za potrebe hramova te kultu zagrobnih božanstava ili predaka. Svakako su izvan promjeta a uz sebe svezuju rigidna pravila o kažnjavanju. Legenderni je osnivač Rima, Romul navodno ubio svoga brata, jer ovaj nije poštivao granicu grada (koju su obilježili osobito posvećeni volovi). Kasnije je i Zakonom XII tablica Lex duodecim tabularum predviđena kazna smrću, na primjer, za prelazak gradskog zida izvan vrata.

Res mancipi te nec mancipi - važna je podjela stvari još iz klasičnog prava. Res mancipi su najvažniji predmeti u svezi poljodjelstva, te se pravo vlasništva prenosi na osobito svečani način - uz svjedoke te libripensa (mjerača vagom). U klasičnome pravu, bilo je osobito važno da se prijenos vlasništva na stokom, zemljištem i dr. učini poznatim. Prijenos vlasništva nad stvarima res mancipi činio se pravnim poslovima mancipacija i in iure cesio. Kasnije je ova podjela ostala aktualna, jer je sprječavala peregrine da stječu vlasništvo na zemljištu na apeninskom poluotoku obzirom kako im nije bilo dopušteno učestvovanje u ovom (podrjetlom možda i religijskom) ritualu, ali zahvaljujući pretorskom pravu, nije smjetala promjetu . Dakako, ova je podjela izgubila smisao nakon Karakalina edikta (Aedictum Caracalae) kojim su i peregrini stekli pravo rimskog građanstva.

Res divisibles te indivisibles - djeljive i nedjeljive stvari.

Res corporales te incorporales

Res mobiles te imobiles...


Scale of justice.png

Nedovršeni članak Rimsko stvarno pravo koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

  1. Umjesto pojma "pravnih subjekta" Horvat, u svojoj definiciji stvarnog prava, navodi pojam "pravnih subjekta" supstituira pojmom "ljudi" - držim da je ispravnije upotrijebiti pojam "pravnih subjekta" budući da su iz iste kategorije, prema rimskom statusnom pravu, isključeni robovi koji se pak, u stvarnopravnom pogledu, smatraju kao res, i.e. stvarima. Pojam "ljudi" vrlo je naturalan i pravno neodređen pa može u suštini obuhvatiti robove - usp. Horvat, M. Rimsko pravo