Romanizirani Briti

Izvor: Wikipedija
Odnosni stupanj romanizacije na osnovni arheoloških podataka. Romanizacija je bila najveća na jugoistoku. Stupanj je opadao kako se širila prema zapadu i sjeveru. Rimska akulturacija bila je najmanja moguća ili je uopće nije bilo zapadno od crte od Humbera ka Severnu, uključujući Cornwall i Devon.

Romanizirani Briti je pojam kojim označujemo zajednicu odnosno kulturu koja je nastala spajanjem domorodačkih britskih elemenata (naroda keltskog jezika i običaja) s rimskom kulturom.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Ta je kultura nastala na otoku Britaniji na područjima pod rimskom vlašću i utjecajem. Pojavila se nakon što su Rimljani osvojili Britaniju 43. i stvaranjem rimske provincije Britanije. Preživjela je rimski odlazak. Trag kulturne romanizacije jest jedan romanski jezik, britanski vulgarni latinski jezik. Znanstvenici kao Christopher Snyder vjeruju da je tijekom 5. i 6. stoljeća južna Britanija sačuvala poslijerimsko društvo koje je preživjelo anglosaske upade te se čak služila vernakularnim latinskim za aktivnu kulturu.[1] To je od od približno 410. odnosno kad su se povukle rimske legije do 597. godine, kad je u te krajeve stigao sv. Augustin Canterburyjski.

Rimsko građanstvo[uredi | uredi kôd]

Oblik širenja rimskog utjecaja u britskom životu bio je davanje rimskog državljanstva.[2] U početku ga se davalo selektivno: vijećnicima određenih klasa gradova, koje je rimska praksa napravila građanima, zatim veterane, bilo to bili legionari ili vojnici pomoćnih postrojbi te mnoštvu domorodaca čiji su patroni im mogli to priuštiti. Neki od mjesnih britskih kraljeva kao što je to bio Tiberije Klaudije Kogidubno dobili su na ovakav način državljanstvo.

Nalazi rimskih kovanica najbolje pokazuju gdje je bio najveći stupanj "kulturne romanizacije" i nazočnosti u rimskoj Britaniji. Povijesni je zemljovid na engleskom jeziku.

Kraj rimske vlasti[uredi | uredi kôd]

410. je godina koju se uzima za kraj rimske vlasti u Britaniji. Preferira ju većina povjesničara. Te je godine rimski car Honorije odgovorio na zahtjev za pomoć reskriptom (Honorijev reskript) u kojem je romaniziranim Britima napisao neka se sami snađu za vlasitu obranu. Neki povjesničari preferiraju 409. godinu, kad su romanizirani Briti izgnali rimske magistrate iz svojih gradova.

Poslije rimske vlasti[uredi | uredi kôd]

Poslije rimske vlasti dio romaniziranih Brita odselio je na Bretanju, Galiciju[3] a moguće i na Irsku.

Britske naseobine u zapadnoj Europi 6. stoljeća. Povijesni je zemljovid na engleskom jeziku.

Vidi[uredi | uredi kôd]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Jones, Michael (1996.) The End of Roman Britain. Ithaca: Cornell University Press
  • Myres, John (1960.) Pelagius and the End of Roman Rule in Britain. In: Journal of Roman Studies, 50, 21-36.
  • Pryor, Francis (2004.) Britain AD: a Quest for Arthur, England and the Anglo-Saxons. London: Harper Collins ISBN 0-00-718186-8
  • Radford, C. A. Ralegh (1939.) Tintagel Castle. London: H.M.S.O. (Reprinted by English Heritage 1985)
  • Thomas, Charles (1993.) Tintagel: Arthur and Archaeology. London: English Heritage

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]