Ruska ustavna kriza 1993.

Vrijeme	rujan-listopad 1993.
Lokacija	Moskva
Ishod	Pobjeda Jeljcinove struje

Ruska ustavna kriza 1993
	; Bijeli dom, sjedište ruskog parlamenta nakon granatiranja tenkova lojalnih Jeljcinu.
Vrijeme	rujan-listopad 1993.
Lokacija	Moskva
Ishod	Pobjeda Jeljcinove struje
Sukobljeni
Predsjednik Ruske Federacije; Dijelovi Oružanih snaga Ruske Federacije	Ruski parlament ; Naoružano građanstvo i razni banditi
Vođe
Boris Jeljcin; Pavel Gračov	Aleksandar Ruckoj; Ruslan Hazbulatov
Posljedice
	• Preko stotinu ubijenih ; • Više stotina ranjenih

Ruska ustavna kriza iz jeseni 1993. bila je politička kriza i u manjoj mjeri vojni sukob koji je nastao iz spora oko ustavnih ovlasti između ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i ruskog parlamenta. Na vrhuncu krize, Rusiji je prijetilo propadanje u stanje građanskog rata što se zbog ruskog nuklearnog naoružanja sa zabrinutošću gledalo na zapadu.

Uzroci krize[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Rusije

Poslije raspada SSSR-a, te nakon što je Jeljcin postao prvi predsjednik Ruske Federacije, pokrenuo je niz radikalno-liberalnih reformi koje su "šok terapijom" trebale transformirati rusko gospodarstvo u modernu kapitalističku državu. Naličje tih reformi bilo je takvo da su mnogi ljudi ostali bez posla a zbog gospodarske krize koju je naslijedila iz osamdesetih godina, u državi se dogodila i značajna kriminalizacija društva.^[1] Istovremeno, ruskom građanstvu koje nije imalo iskustva s kapitalističkim sustavom, ponuđena je vaučerska privatizacija, po kojoj su građani dobivali vaučere koji su im garantirali dio vasništva u nekoj kompaniji.^[2] Budući da obični Rusi često nisu znali što raditi s njima, vaučere su često prodavali u bescjenje sumnjivim poduzetnicima, iz čega je nastala prva (odnosno Jeljcinova) generacija ruskih oligarha.^[3] Suprotno od njih, obično je stanovništvo zapadalo u sve veće siromaštvo, pa primjerice, ekonomistica Natalija Rimaševskaja piše da je "po parametrima potrošnje, rusko društvo bilo odbačeno 20 godina unazad, što je uzrokovalo teški društveni šok".^[4] Takvo stanje dovelo je do toga da sve popularniji postajali političari koji su pozivali na zaustavljanje reformi poput tadašnjeg predsjednika parlamenta Aleksandra Ruckoja i Ruslana Hazbulatova.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Raspad ruske mafije: Dio likvidiran, ostali postali biznismeni. 24 Sata Express. Pristupljeno 26. rujna 2020.
↑ Finance and Development (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Johanna Granville. The Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime. Dermokratizatsiya and Prikhvatizatsiya: the Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime. Demokratizatsiya 11(3): 449-457 (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2020.
↑ Rimaševskaja, Natalija. 1997. Socijalne posljedice ekonomske transformacije u Rusiji (PDF). Sociologičeskie isliedovanja (ruski). Pristupljeno 24. listopada 2020.

Nedovršeni članak Ruska ustavna kriza 1993. koji govori o povijesti Rusije treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[1] Raspad ruske mafije: Dio likvidiran, ostali postali biznismeni. 24 Sata Express. Pristupljeno 26. rujna 2020.

[2] Finance and Development (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[3] Johanna Granville. The Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime. Dermokratizatsiya and Prikhvatizatsiya: the Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime. Demokratizatsiya 11(3): 449-457 (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2020.

[4] Rimaševskaja, Natalija. 1997. Socijalne posljedice ekonomske transformacije u Rusiji (PDF). Sociologičeskie isliedovanja (ruski). Pristupljeno 24. listopada 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]