Ruska ustavna kriza 1993.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ruska ustavna kriza 1993
White House-3.JPG
Bijeli dom, sjedište ruskog parlamenta nakon granatiranja tenkova lojalnih Jeljcinu.
Vrijeme rujan-listopad 1993.
Lokacija Moskva
Ishod Pobjeda Jeljcinove struje
Sukobljeni
Zastava Ruske Federacije.svg Predsjednik Ruske Federacije
Zastava Ruske Federacije.svg Dijelovi Oružanih snaga Ruske Federacije
Zastava Ruske Federacije.svg Ruski parlament
Zastava Ruske Federacije.svg Naoružano građanstvo i razni banditi
Vođe
Zastava Ruske Federacije.svgBoris Jeljcin
Zastava Ruske Federacije.svgPavel Gračov
Zastava Ruske Federacije.svgAleksandar Ruckoj
Zastava Ruske Federacije.svgRuslan Hazbulatov
Posljedice
• Preko stotinu ubijenih
• Više stotina ranjenih

Ruska ustavna kriza iz jeseni 1993. bila je politička kriza i u manjoj mjeri vojni sukob koji je nastao iz spora oko ustavnih ovlasti između ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i ruskog parlamenta. Na vrhuncu krize, Rusiji je prijetilo propadanje u stanje građanskog rata što se zbog ruskog nuklearnog naoružanja sa zabrinutošću gledalo na zapadu.

Uzroci krize[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Rusije

Poslije raspada SSSR-a, te nakon što je Jeljcin postao prvi predsjednik Ruske Federacije, pokrenuo je niz radikalno-liberalnih reformi koje su "šok terapijom" trebale transformirati rusko gospodarstvo u modernu kapitalističku državu. Naličje tih reformi bilo je takvo da su mnogi ljudi ostali bez posla a zbog gospodarske krize koju je naslijedila iz osamdesetih godina, u državi se dogodila i značajna kriminalizacija društva.[1] Istovremeno, ruskom građanstvu koje nije imalo iskustva s kapitalističkim sustavom, ponuđena je vaučerska privatizacija, po kojoj su građani dobivali vaučere koji su im garantirali dio vasništva u nekoj kompaniji.[2] Budući da obični Rusi često nisu znali što raditi s njima, vaučere su često prodavali u bescjenje sumnjivim poduzetnicima, iz čega je nastala prva (odnosno Jeljcinova) generacija ruskih oligarha.[3] Suprotno od njih, obično je stanovništvo zapadalo u sve veće siromaštvo, pa primjerice, ekonomistica Natalija Rimaševskaja piše da je "po parametrima potrošnje, rusko društvo bilo odbačeno 20 godina unazad, što je uzrokovalo teški društveni šok".[4] Takvo stanje dovelo je do toga da sve popularniji postajali političari koji su pozivali na zaustavljanje reformi poput tadašnjeg predsjednika parlamenta Aleksandra Ruckoja i Ruslana Hazbulatova.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Raspad ruske mafije: Dio likvidiran, ostali postali biznismeni. 24 Sata Express. Pristupljeno 26. rujna 2020.
  2. Finance and Development (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Johanna Granville. The Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime. Dermokratizatsiya and Prikhvatizatsiya: the Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime. Demokratizatsiya 11(3): 449-457 (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2020.
  4. Rimaševskaja, Natalija. 1997. Socijalne posljedice ekonomske transformacije u Rusiji (PDF). Sociologičeskie isliedovanja (ruski). Pristupljeno 24. listopada 2020.


Flag of Russia.svg Nedovršeni članak Ruska ustavna kriza 1993. koji govori o povijesti Rusije treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.