Salamon Mosković
Salamon (Samojlo) Mosković (Zagreb, 7. lipnja 1864. — nadnevak i mjesto smrti nepoznati), hrvatski političar i gospodarstvenik. Smatrao se "hrvatskim Izraelićaninom". Volio je iskazivati hrvatsko domoljublje, govoreći da će on i njegovi istovjernici još više voliti hrvatsku domovinu, što ih više hrvatski neprijatelji i izdajnici budu napadali.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se je 1864. u Zagrebu u mnogobrojnoj židovskoj obitelji od oca Adolfa Abrahama, rodom iz Lugoša i matere Jelene rođ. Švabenic (Schwabenitz). Otac je radio kao bačvar. Iz Lugoša obitelj je doselila u Zagreb 1860-ih. Posao je krenuo. Salamon je došao do mjesta suvlasnika kemijske tvornice za preradu otpadaka, koja je oko 1900. prerasla u tvornicu krovne ljepenke, umjetnih gnojiva i građevinskog materijala. Mosković je također radio kao knjigovođa i trgovački posrednik. Obnašao je dužnost ravnatelja Trgovačke veresijske zadruge. Ušao je i u turizam. Suosnivač je dioničkog društva Palace hotela po čemu je pionir turizma u Zagrebu.[1]
Pripadnik starije generacije židovskih pravaša. Mosković je spadao uz istaknuta imena židova u Stranci prava poput Hinka Hinkovića i Egidija Kornitzera.[2]
Zaneseni pristaša ideje o oslobađanju slavenskih naroda po Ruskom Carstvu i hrvatske samostalnosti i neovisnosti. Na jednom društvenom događaju (građanski ples) ponovio je riječi Erazma Barčića o "kozačkom kopitu na bečkom pločniku" zbog čega je završio u zatvor na nekoliko mjeseci.[1][3]
Kao član Čiste stranke prava na izborima je ušao u gradsko zastupstvo grada Zagreba. Isticao je da je antisemitizam nešto strano u hrvatskom društvu koje samo nekoliko osoba podupire i da je to došlo iz tuđine. Nakon zloglasnog antihrvatskog šovinističkog članka u Srbobranu Srbi i Hrvati izbile su protusrpske demonstracije 1902. na kojima je podjarivao puk na razbijanje srpske imovine i zalagao se je u gradskoj skupštini za zabranu Srbobrana.[1]
Nije poznata daljnja sudbina.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e (): MOSKOVIĆ, Salamon (Samojlo) Židovski biografski leksikon. LZMK. Pristupljeno 3. rujna 2020.
- ↑ Razgovarao Željko Krušelj: Dr. Stjepan Matković, povjesničar: Josip Frank nije krivac za ustaška nedjela , iz Večernjeg lista, 5. studenoga 2001. Pristupljeno 3. rujna 2020.
- ↑ Barčić je bio glavni pobornik struje unutar Stranke prava koja je željela slom Habsburške Monarhije uz pomoć Rusije i stvaranje samostalne hrvatske države u federaciji ili konfederaciji balkanskih zemalja.
Vedrana Spadoni-Štefanić : Refaj se Prilozi kolektivnoj memoriji Grada Fiuman.hr. lipanj 2015. (?) . Pristupljeno 3. rujna 2020.
U saborskom govoru 1866. Erazmo Barčić je rekao: „ (…) kad bude prvo kopito kozačkog konja udarilo na bečkom pločniku, kucnuti (će) sat slobode slavenskih plemena, a Hrvatska će slobodnom i nezavisnom uskrsnuti na razvalinah toga protunarodnoog dualističkoga konglomerata!“