Satelitska televizija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Satelitska antena se obično smješta na krov kuće

Satelitska televizija zajednički je naziv za televizijske sustave koji televizijske signale prenose pomoću telekomunikacijskih satelita. Signal poslan preko takvih satelita najčešće se prima vanjskim antenama zbog svog izgleda zvanim satelitskim tanjurima. Izraz se obično rabi kako bi se ti sustavi razlikovali od zemaljske televizije gdje se signal prenosi preko predajnika na tlu, odnosno kablovske televizije gdje se signal prenosi preko kablova. Glavna karakteristika satelitske televizije je ta da svojim gledateljima pruža širok raspon televizijskih programa koji nisu dostupni zemaljskim TV prijamnicima ni kabelskim televizijama.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prvi satelitski televizijski signal je prenošen iz Europe u Sjevernu Ameriku preko satelita Telstar godine 1962. Prvi geosinhroni komunikacijski satelit Syncom 2 lansiran je 1963. Prvi komercijalni komunikacijski satelit, Intelsat I (zvani Early Bird), lansiran je u geosinkronu orbitu 6. svibnja 1965. Prvu nacionalnu mrežu satelitske televizije, Orbitu, stvorio je Sovjetski Savez 1967. na temelju visokoeliptičnih satelita Molnjija pomoću kojih se prenosio TV signal na zemaljske downlink stanice. U Sjevernoj Americi prva je satelitska mreža bila temeljena na kanadskom geostacionarnom satelitu Anik 1, koji je lansiran 1972. godine.[1] ATS-6, prvi obrazovni satelit i satelit za direktno emitiranje, lansiran je 1974. Dvije godine kasnije SSSR je lansirao vlastiti satelit za direktno emitiranje po imenu Ekran.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Robertson, Lloyd. 9. studenoga 1972. Anik A1 launching: bridging the gap. CBC English TV. Pristupljeno 25. siječnja 2007.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Satelitska televizija