Secret Intelligence Service

Izvor: Wikipedija
MI6
Tajna obavještajna služba

Moto: lat. Semper Occultus

(hrv. Uvijek tajni)

Zemlja: Ujedinjeno Kraljevstvo
Ustrojen: 1909.
Ravnatelj: Alex Younger
Proračun: 22,6 milijardi kuna (Sve britanske tajne službe)[1]
Zaposleni: 2594 zaposlenika (2016. godina)

Tajna obavještajna služba (eng.: Secret Intelligence Service, SIS) poznatija kao MI6 (eng.: Military Intelligence, Section 6, Vojna obavještajna služba, odjel 6) je obavještajna služba Ujedinjenog Kraljevstva. Naziva se i Tajna služba (eng.:Secret service). MI6 je započeo svoje djelovanje kao obavještajna služba Kraljevske mornarice i Britanske vojske prije početka Prvog svjetskog rata. Zadatak MI6 je obavještajno djelovanje i špijunaža u inozemstvu. Sjedište MI6 je u Londonu.

MI6 je dio britanske obavještajne zajednice zajedno sa Sigurnosnom službom MI5 zaduženom za unutarnju sigurnost, Obrambenom obavještajnom službom DI i službom zaduženom za nadzor komunikacija GCHQ.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Sjedište MI6 u Londonu

Osnivač MI6 je bio sir Francis Walsingham (1532. – 1590.). Izgradio je vrlo učinkovit i sofisticirani političko obavještajni sustav, i s time spriječio nekoliko atentata na kraljicu Elizabetu I (1533. – 1603.).

Aktivnosti SIS su intenzivirane do kraja hladnog rata. Vrhunac je bio zapošljavanje dvostrukogagenta Olega Antonoviča Gordiewskog koji je odavao tajne SIS-u tijekom deset godina i nakon njegova otkrića prebjegao u Veliku Britaniju 1985. godine.

Istinski opseg aktivnosti SIS-a u drugoj polovici hladnog rata ostaje u velikoj mjeri nepoznanica.

Aktivnosti SIS u hladnom ratu su uključile i niz tajnih političkih djelovanja. Poznata je uloga MI6 pri svrgavanju iranskog premijera Muhamed Mossadeqa, te svrgavanje Patrica Lumumbea u Kongu u godini 1961. godine.

Od godine 1994. aktivnosti SIS-a podliježu nadzoru britanskog parlamenta i parlamentarnom odboru za obavještajne i sigurnosne službe. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva je tek 1994. godine službeno priznala postojanje obavještajne i sigurnosne službe, MI6 i MI5. Do tog trenutka britanska vlada nije nikada komentirala rad britanskih tajnih službi koje su zbog djelovanja u tajnosti imale veći prostor djelovanja.

U vrijeme sudskog postupka u slučaju samoubojstva David Kellyja, često se je pojavljivao na britanskoj televiziji. Scarlett je bio zapovjednik Olega Gordiewskija te je organizirao njegov bijeg u 1985. godine.

Od 13. listopada 2005., SIS ima svoje web stranice.

Krajem prosinca 2007. je ruska sigurnosna službu FSB izvijestila, da je MI6 pridobio bivšeg ruskog obavještajaca Vjačeslav Šarkova i dao mu zadatak za nabavu tajnih podataka. Šarkov se međutim dobrovoljno prijavio FSB-u u lipnju 2007. i izdao identitet četvero drugih agenata MI6.

Proračun[uredi | uredi kôd]

Sve obavještajne i sigurnosne službe u Ujedinjenom Kraljevstvu dijele zajednički proračun (eng.: Single Intelligence Account), Sigurnosna služba MI5, vanjska obavještajna služba MI6, vojna obavještajna služba DI i GCHQ, služba za nadzor komunikacija.

Zajednički obavještajni proračun za fiskalnu godinu 2014./2015. je iznosio 2,632 milijardi funti ili oko 22,6 milijardi kuna.[1]

Ravnatelji[uredi | uredi kôd]

Ravnatelj Razdoblje
Sir Mansfield Smith-Cumming 1909.1923.
Admiral Hugh Sinclair 1923.1939.
General bojnik Stewart Menzies 1939.1952.
Sir John Alexander Sinclair 1953.1956.
Sir Richard White 1956.1968.
Sir John Ogilvy Rennie 1968.1973.
Sir Maurice Oldfield 1973.1978.
Sir Dick Franks 1978.1982.
Sir Colin Figures 1982.1985.
Sir Christopher Curwen 1985.1989.
Sir Colin McColl 1989.1994.
Sir David Spedding 1994.1999.
Sir Richard Dearlove 1999.2004.
Sir John Scarlett 2004.2009.
Sir John Sawers 2009.2014.
Alex Younger 2014.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

  • MI5, sigurnosna služba
  • DI, obrambena obavještajna služba
  • GCHQ, služba za nadzor komunikacija
  • SOA, hrvatska sigurnosno-obavještajna služba

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b A Intelligence and Security Committee of Parliament (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 27. listopada 2017. Pristupljeno 8. svibnja 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Davies, Philip H.J. (2004). MI6 and the Machinery of Spying London: Frank Cass, ISBN 0-7146-8363-9 (h/b)
  • Davies, Philip H.J. (2005) 'The Machinery of Spying Breaks Down' in Studies in Intelligence Summer 2005 Declassified Edition.
  • Dorril, Stephen (2001) MI6: Fifty Years of Special Operations London: Fourth Estate, ISBN 1-85702-701-9

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]