Serafim Gocev

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Serafim Gocev

Serafim Gocev (Sandanski, Pirinska Makedonija, Bugarska, 19. ožujka 1951.), pjesnik, prozaik, satiričar i književni kritičar, javni djelatnik makedonske nacionalne manjine u Republici Bugarskoj. Poznat je pod pseudonimom Goce Serafimovski.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Porijeklom iz sela Rateva kraj Berova u Sjevernoj Makedoniji, Serafim Gocev svoje više filološko obrazovanje stječe u Sofiji na Sveučilištu "Sveti Kliment Ohridski" na kojem diplomira 1978. Na Akademiji u Varni specijalizirao je Upravljanje u kulturi. Radio je kao nastavnik književnosti te u djelatnostima iz oblasti kulture, umjetnosti i kinematografije. Bio je predsjednik Vijeća za kulturu grada Sandanski.

Zbog nemogućnosti školovanja na vlastitome materinskom makedonskom jeziku, Serafim Gocev je po obrazovanju književnik bugarskoga jezičnog izričaja, premda i nacionalno i vlastitim tematskim opredjeljenjima pripada makedonskom kulturnom krugu u Bugarskoj (Slave Makedonski, Magdalena Makedonska i dr.). U svojim pjesmama i kratkim prozama okrenut je sudbinskim i povijesnim raskrižjima i diobama njegova makedonskog naroda. Na tragu književnih prethodnika i uzora slične ili jednake nacionalne i književne sudbine, poput značajnog bugarskog pjesnika Nikole Jonkova Vapcarova, i Serafim Gocev pjeva i pripovijeda o običnom čovjeku u kaosu nesmiljene povijesti u kojoj je on samo mali protagonist velike ljudske drame, razapet između bolnoga doživljaja nacionalnog usuda i posve osobne, ljudske potrebe za poniranjem u dubine vlastite intime. Stoga je i celokupna njegova poezija prožeta mješovitim pirinskim/makedonskim nacionalnim i socijalnim, ali i tankoćutnim intimnim lirskim motivima, krajnje nesklona propitivanju novih formalnih i izražajnih mogućnosti.

Zavidne je rezultate Gocev postigao na planu poetske satire i parodije. Humorističnim pjesmama i aforizmima smjelo se obrušio na anomalije i devijacije bugarskoga društva u tranziciji. Redaktor je svih znanstvenih radova povjesničara Sarise Paraosa. Serafim Gocev predstavio se hrvatskoj književnoj publici kao pjesnik i kao sudionik međunarodnoga okruglog stola na temu "Podjele Makedonije i makedonska dijaspora danas", u okviru "11 dana makedonske kulture u Istri" (Pula, svibanj 2006.).

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • "U korijenima književnog života" (В корените на литературния живот),
  • "Put Vapcarova do srca naroda" (Пътят на Вапцаров към сърцата на хората),
  • "Mjesečinska uzbuđenja" (Лунни тревоги, I. idanje, 1999.),
  • "Mjesečinska uzbuđenja" (Лунни тревоги, II. prerađeno i dopunjeno izdanje, Plovdiv, 2003.),
  • "Mjesečinska uzbuđenja" (Месечински возбуди, Kulturen centar “Skrb i uteha”, Skopje, 2003.), na makedonskom jeziku,
  • "GdNEVNI SATIritNICI" (ГдНЕВНИ САТИритНИЦИ, Plovdiv, 2003.), satire i parodije,
  • "Pjesme o Demir Kapiji" (Песни за Демир Kапия)

Primjer iz poezije[uredi | uredi kôd]

Svoje stihove ne pišem lako
i asonance ih prate posve mukle:
moje strofe rastržu boli
i riječi su samo ozljede ljute.

I ne snivam
o pjesmama punim gudala,
neka se zvona prolome njima
i strune se napnu do prsnuća,
pače, i rana nek bude crna -
samo nek ne plaču ko violina!

Ne želim stihove
što ljuškaju se na šlageru;
i nek izostanu kletve
zbog propalih vjernosti,
pjesma nek ne pjeva smijeh
na licu nježne curice,
i nek zauvijek šuti
o laži ljubavne smjernosti.

Nadahnuća se odričem i viših namjera
ako je u njima taj okus šlagera.

Jer, ne želim pisati stihove olako,
ni to da asonance u njima tutnje:
neka me stihovi pohode s bolom
i rane nek budu do srži ljute!

  • Na hrvatski prepjevao Aldo Kliman