Gorski očist
| Gorski očist | |
|---|---|
 Sideritis montana | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Sideritis |
| Vrsta: | S. montana |
| Dvojno ime | |
| Sideritis montana L. | |
| Baze podataka | |
Gorski očist (planinska očist, lat. Sideritis montana), ljekovita biljka iz porodice medićevki, a koja raste i kod nas. Kao čaj i ljekovita biljka koristi se u Turskoj, po ruskim izvorima može se koristiti kao čaj i začin, te posjeduje antioksidativna svojstva; preporučuje ju se za poboljšanje probave, jačanje imuniteta, kod alergija,zaduhe,sinusitisa, kod prehlade, Alzheimerove bolesti.[1][2] Kod nas njezina primjena nije poznata. Osim ove vrste kod nas rastu i sredozemni očist (S. romana) i njezina podvrsta grimizni očist (S. romana subsp. purpurea, sin. Sideritis purpurea) i S. hyssopifolia.[3]
Opis[uredi | uredi kôd]
Jednogodišnja, zeljasta biljka, doseže visinu od 10 do 35 centimetara. Stabljike su jednostavne ili slabo razgranate.Na biljci nalazimo 2 vrste listove kopljaste i elipsoidne. Cvjetovi blijedo žuti.Plod sitna koštunica.
Sastav[uredi | uredi kôd]
Biljka sadrži eterično ulje, iridoide, fenolkarboksilne kiseline i njihove derivate flavonoide.
Raširenost[uredi | uredi kôd]
Gorski očist raste po cijelom mediteranu, a na istok seže preko Anatolije sve do sjeverozapadne Kine.U sjevernoj Africi raste u Maroku,Alžiru i Tunisu. U Italiji je česta vrsta na sjeveru i u srednoj Italiji. Dolazi i u Francuskoj (pokrajine Alpes-de-Haute-Provence, Hautes-Alpes i Alpes-Maritimes ), u Švicarskoj (kanton Valais ) i u Austriji. Ima je i u Pirinejima, te Karpatima. Također raste i u Rusiji, u Zakavkazju, u Anatoliji, Magrebu ,u Kini i jugozapadnoj Aziji.
Kod nas raste najviše u Dalmaciji,no javlja se i na par lokaliteta u unutrašnjosti.[4]
Tipično su stanište biljke suhe livade,do najviše 1000 metara nadmorske visine.
Podvrste[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Domac,R. Flora,Zagreb 1950.
-
S. montana -
S. montana -
S. montana -
S. montana
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Dikorastuše polezni rastenija Rosiji,Sankt Peterburg 2001.,str.353
- ↑ http://www.prirodlekar.ru/archives/4320 Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. ožujka 2019. (Wayback Machine) Pristupljeno 24.03.2019.
- ↑ FCD pristupljeno 24. ožujka 2019
- ↑ https://hirc.botanic.hr/fcd/ShowResults.aspx?hash=-1681504494 Pristupljeno 12.04.2019.