Sima Qian
 |
Predloženo je da se ovaj članak preimenuje. (Rasprava) |
Sima Qian[Kriva transliteracija] (tradicionalni kineski: 司馬遷, pojednostavljeni kineski: 司马迁, pinyin: Sīmǎ Qiān, Wade-Giles: Ssŭma Ch'ien; cca. 145. pr. Kr. - 90. pr. Kr.) je kineski pisac koji se smatra ocem kineske historiografije. Radio je kao prefekt Carskih pisara pod vladavinom cara Han Wudija. Uškopljen je nakon što se zamjerio caru. U zatvoru je dovršio Shiji (Opća povijest), knjigu u kojoj je opisao sve najvažnije događaje u Kini od vremena legendadrnog Žutog cara do Han Wudija. Ta je knjiga je sa svojim stilom i pristupom materiji utjecala na historiografiju ne samo u Kini, nego i u drugim zemljama Istočne Azije.
To vrlo opsežno povijesno djelo napisano je pripovjedačkim stilom vrlo sistematično i čitko te kronološkim slijedom. U njemu su, uz brojne povijesne događaje, također dani prikazi različitih dvorskih intriga i dogodovština vezanih uz tadašnje političke ličnosti i njihovu karijeru. Shiji se sastoji od pet tematskih dijelova. To su:
1. carski anali i važnija povijesna zbivanja iz raznih dinastijskih razdoblja,
2. kronologija i genealogija,
3. povijesni zapisi iz teorije obreda, glazbe astronomije i trgovine,
4. monografije uglednih kineskih obitelji te
5. sedamdeset kraćih monografija značajnijih povijesnih ličnosti.
Qianov Shiji također oslikava načela društvene etike onoga vremena. Sima Qian je nedvojbeno nenadmašiv pisac i povjesničar - otac kineske historiografije - koji je bio i ostao sve do danas nedostižan uzor i nedodirljiv autoritet za brojne naraštaje kineskih povjesničara i pripovjedača.
Nedovršeni članak Sima Qian koji govori o književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
