Simeon Baltić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Simeon Baltić (Zemun, 1729. — ?, poslije 1780.), srpski slikar iz Hrvatske[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Baltić je rođen u Zemunu 1729. godine. U manastiru Hopovu bio je monah. 1756. godine otišao je u Ukrajinu, u Kijev, učiti slikanje. S gomirskim igumanom Teofilom Aleksićem sklopio je ugovor koji ga je obvezao doći u Gomirje slikati i u slikarstvu poučavati nekoliko učenika. Bili su to Jovan Grbić, Đorđe Mišljenović i Luka Nikšić. Nije poznato da je Baltić potpisivao svoje radove. Znanstvenici pretpostavljaju da su njegova djela prijestolne ikone s ikonostasa, niz cjelivajućih ikona i nekoliko slika na platnu, sve u Gomirju, a danas u u Povijesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu u Odjelu Srba u Hrvatskoj. Manojlo Grbić smatra da ima Baltićevih ikona koje je oslikao za Perjasicu i Plaški, ali nisu sačuvane. Ivan Bach mu pripisuje četiri ikone i dveri u Gornjim Dubravama. Istraživači drže da su gomirska slikarska škola i Simeon Baltić tek kulturno-povijesnog značenja. Uz Bacha i Dejan Medaković Baltiću pridaju određene vrijednosti. Miodrag Jovanović ga uvažava tek zato što je osnivač ikonografske škole pod ruskim baroknim utjecajem na krajnjem zapadu karlovačke mitropolije.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Hrvatski biografski leksikon Borčić, Vera: Baltić, Simeon. LZ Miroslav Krleža, Zagreb: 1983. (pristupljeno 25. veljače 2018.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]