Sinteriranje

Sinteriranje (njem. sintern, od srednjovisokonjemačkoga sinter, sinder: žeravica, troska) je okrupnjavanje sitnozrnatoga materijala (nekih ruda i rudnih koncentrata, građevinskoga materijala, polimernoga materijala) zagrijavanjem na temperaturu površinskoga taljenja, na kojoj se zrna staljuju u čvrste, ali porozne aglomerate, tzv. sinter.
Sinteriranje je često potrebno jer se sitnozrni materijali teško transportiraju, uzrokuju velike gubitke prešanjem, njihovi slojevi pružaju velik otpor strujanju plinova, imaju loša nasipna svojstva itd. Sinteriranju je slično peletiranje, u kojem se materijal prvo sljepljuje djelovanjem površinske napetosti vode, a zatim očvršćuje zagrijavanjem, ali bez površinskoga staljivanja.'

Sinteriranje može značiti:

• Sinteriranje (metalurgija) je okrupnjivanje sitnih čestica materijala zagrijavanjem, na temperaturu početka taljenja kako bi nastale veće nakupine (aglomerati) ili gotovi strojni dijelovi. Glavne su primjene u ekstraktivnoj metalurgiji, gdje se sitnozrnate rude sinteziraju u čvrste aglomerate prikladne za dalju preradbu u visokim pećima u sirovo željezo, te pri izradbi kovinskih i keramičkih dijelova. Najraširenija primjena sinteriranih kompozita na kovinskoj osnovi jest proizvodnja tzv. „tvrdih kovina“ koje se sastoje od tvrdih karbidnih čestica povezanih kobaltnom maticom. Osim za kompaktne sinterirane dijelove, sinteriranje se primjenjuje i za izradbu poroznih dijelova, npr. brončanih filtara.

• Sinteriranje (rudarstvo) je okrupnjivanje sitnozrnatih ruda u čvrstu i poroznu masu zagrijavanjem do temperature površinskoga taljenja zrna. Primjenjuje se u pripremi željeznih ruda prije taljenja, kada je za daljnju proizvodnju potreban komadasti uložak. Sitna se ruda (uz dodatak visokopećne prašine, talioca i povratnoga sitnoga sintera) izmješa s usitnjenim gorivom (sitni koks).
  

Mješavina se navlaži vodom kako bi se sitne čestice sljepljivale u grudice. Provodi se na uređaju za sinteriranje (pokretna rešetka ili vrpca) koji je obično blizu visoke peći, a počinje paljenjem krutoga goriva u mješavini uz istodobno usisavanje zraka ispod vrpce, čime se zrak za izgaranje goriva i nastali plinovi prosisavaju kroz mješavinu.

Toplina u gornjem sloju potiče aglomeriranje mješavine, što se prenosi strujom plina do sljedećih slojeva mješavine. Zbog dobre propusnosti za plinove i reduktivnosti, nastali je sinter pogodan za izravno punjenje visoke peći.