Slikovnica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Slikovnica „Uspavana ljepotica u šumi“ iz 1898. godine. Slikovnicu je ilustrirao Johann Georg van Caspel.
Suvremena interaktivna slikovnica „Pepeljuga“ Matthew Reinharta

Slikovnica je knjiga s ilustracijama namijenjena djeci. Sadržaj slikovnice je jednostavan i prilagođen djeci. U kvalitetnoj slikovnici povezani su likovno-estetski i odgojno-obrazovni kvaliteti.

Djeca zapažaju slike prije govora, pa slikovnica već u najmlađem uzrastu potiče uočavanje, razmišljanje i verbalno izražavanje, razvija maštu, utječe na emocionalni razvoj i usvajanje estetskih stavova. Priča u slikovnici može biti ispričana bez riječi tj. samo ilustracijama. U nekima slikovnicama pored ilustracija ima teksta, ali je on u drugom planu, kratak je i u funkciji razumijevanja ilustracije.[1]

Slikovnice izrađene od plastike, za najmlađu djecu

Vrste slikovnica[uredi VE | uredi]

Postoje dvije vrste slikovnica:

  1. one koje pružaju djeci objektivna i njima razumljiva saznanja iz područja [[priroda|prirode i društva i
  2. one koje su metaforičkoga, poetskoga karaktera i predstavljaju proizvode nesputane stvaralačke mašte u koje su umetnute poruke za najmlađe.

Pored dvodimenzionalnih postoje i trodimenzionalne slikovnice koje prelistavanjem daju različite prostorne kompozicije slika, slikovnice s raznim otvorima i preklapanjima, zvučne slikovnice i dr., koje navode djecu da porede, predviđaju, zaključuju, istražuju i sl., stvarajući atmosferu iznenađenja, što pojačava interes i potiče na igru.

Odlike dobre slikovnice[uredi VE | uredi]

U dobroj slikovnici su harmonično objedinjeni likovno-estetski i odgojno-obrazovni kvaliteti. Njihov sadržaj je jednostavan i pristupačan djeci. Ilustracije koje sadrže ne smiju obuhvaćati mnogo podataka i detalja, već isticati bitne osobine onoga što prikazuju. Slikovnice bi trebale biti izrađene prema visokim umjetničkim i tehničkim zahtjevima, lake i dobro povezane. Za najmlađe, naročito u jaslicama, poželjne su plastificirane slikovnice koje se mogu dezinfekcirati.[2]

Dobra slikovnica prilagođena razvojnim mogućnostima djeteta doprinosi:

  • stjecanju novih spoznaja
  • obogaćivanju rječnika i govornih sposobnosti
  • povezivanju govornoga i pisanoga jezika
  • shvaćanju slike i riječi kao simbola koji prenose poruku
  • razvoju opažanja, pažnje, pamćenja, mišljenja, logičkoga zaključivanja
  • bogaćenju mašte i razvoju kreativnoga mišljenja
  • razvoju emocija i sposobnosti uživljavanja u različite situacije
  • stvaranju želje za preradom doživljenoga kroz različite oblike izražavanja – pisanje, slikanje, oponašanje u igri uloga, pokret i pjevanje
  • usvajanju moralnih vrijednosti i humanih poruka
  • motivaciji za samostalno čitanje.[3]

Često se slikovnicama nazivaju i knjige namijenjene djeci koja su tek počela čitati. To su uglavnom vrlo kratke, pojednostavljene priče ispričane jednostavnim jezikom, također ilustrirane, ali je u ovom slučaju tekst primaran, a ilustracija sekundarna. Ponekad se slikovnicama nazivaju i publikacije koje sadrže nešto više teksta, ali su istovremeno bogato ilustrirane, tako da se na svakoj stranici pored teksta nalazi i ilustracija.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Slikovnica, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 18. veljače 2020.
  2. Педагошка енциклопедија. Београд: Завод за уџбенике и наставна средства. 1989. стр. 350. ISBN 978-86-17-00977-7.
  3. Stričević, Ivanka; Maleš, Dubravka (1995). U dječjoj knjižnici. Zagreb: Knjižnica Medveščak i UNICEF. str. 7.
  4. Милуновић, Драгана (2003). „Библиотеке за децу и њихови психолошки аспекти”. Гласник НБС. 1: 163.

Vidi još[uredi VE | uredi]