Slobodni radikal

Izvor: Wikipedija
U normalnoj molekuli jezgra je okružena s parom negativno nabijenih elektrona. Uklanjajući jedan elektron iz para kroz proces nazvan oksidacija, molekula postaje nestabilna i destruktivna. Tako se stvara molekula slobodnog radikala koja napada druge biomolekule u svom okruženju i stvara nove slobodne radikale te započinje lančanu reakciju.

Slobodni radikali su nestabilne molekule, ili ioni velike reaktivnosti, koji u organizmu stupaju u kemijske reakcije s dijelovima stanica (proteinima, lipidima, ugljikohidratima, molekulama DNK) pri čemu dovode do biokemijskih, strukturnih i funkcionalnih poremećaja.[1]

U normalnoj molekuli, jezgra je okružena parom negativno nabijenih elektrona. Uklanjanjem jednog elektron iz para, procesom koji se zove oksidacija, molekula postaje nestabilana i destruktivna (nastaje "radikalna" molekula) koja napada susjedne biomolekule u sredini u kojoj se nalazi, tako da njenimm djelovanjem dolazi do stvaranja novih slobodnih radikala - lančanom reakcijom (neka vrsta začaranog kruga).[2]

Slobodni radikali mogu biti pozitivni, negativni, ili bez naboja. Neupareni elektroni daju radikalima kemijsku reaktivnost.[3][4][5]

Slobodni radikali, u organizmu, mogu izazvati »slobodno-radikalnu bolest« koja podrazumijeva poremaćaj u čijoj etiologiji primarnu ulogu imaju slobodni radikali, a za koju postoji obilje okolnosti i dokazi. Najvjerojatnije slobodni radikali djelujući kao posredne supstance u inflamatornim procesima, možda čak i kao neuromodulatori, utječu na pojavu bolesti.[1]

Ipak, u organizmu postoje i zaštitni mehanizmi koji su dovoljni da reaktivne vrste radikala koriste za neke normalne fiziološke procese. Skoro sigurno tu spada antimikrobna obrana i ksenobiotički metabolizam.

Izvori radikala[uredi | uredi kôd]

Endogeni izvori radikala[uredi | uredi kôd]

U unutrašnje (endogene) izvore odnosno unutrašnje utjecaje koji izazivaju povećano stvaranje slobodnih radikala u organizmu spadaju: stres, imunološka obrana, upale, povrede, veliko fizičko opterećenje. Glavni izvori endogenih radikala u navedenim utjecajima dijele se na enzimske i neenzimske;

Enzimski Ne-enzimski
NAD(P)H + H+ + O2 → NAD(P)+ + H2O2 Mitohondrijsko disanje
Ksantin oksidaza Tranzicijski metali
NO sintaze Drugi oksidansi (LOO)
H2O2 + Cl + H+ → HOCl + H2O -
Lipoksigenaza -

Egzogeni izvori radikala[uredi | uredi kôd]

U vanjske (egzogene) izvore odnosno vanjske utjecaje koji izazivaju povećano stvaranje slobodnih radikala u organizmu spadaju: duhanski dim, lijekovi, prehrana, neka terapijska i zračenja iz prirode te okoline[6] pa čak i fizička aktivnost .

Endogeni izvori Egzogeni izvori
fagociti zračenje
disanje zagađivači zraka
oksidativni enzimi cigaretni dim
- lijekovi
- pesticidi

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Huber, W., Future trends in radical studies, in Inflammation — Mechanisms and Treatment, Willoughby, P. A. and Giroud, J. P., Eds., University Park Press, Baltimore, 1980, 27.
  2. Živković.M, izdavač. Hiperbarična i podvodna medicina.Beograd: HBO medical center ; Nauka, 1998. 251 str. ID=55440652
  3. Clayden, Jonathan; Greeves, Nick; Warren, Stuart; Wothers, Peter (2001). Organic Chemistry (I izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850346-0.
  4. Morrison Robert Thornton; Boyd Robert Neilson (2006). Organic Chemistry. Engelwood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 8120307658.
  5. Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6. izd.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7.
  6. Hoyt A, Luukkonen J, Juutilainen J, Naarala J. (2008) Title Proliferation, Oxidative Stress and Cell Death in Cells Exposed to 872 MHz Radiofrequency Radiation and Oxidants. Journal Radiat Res. 170 (2) :235-243.