Slobodno skijanje


Freestyle skijanje ili skijanje slobodnim stilom skup je slobodnih stilova "ekstremno" orijentiranih na skokove, vožnje po raznim preprekama itd. Cilj freestyle skijaša (najčešće) nije brzina, nego vizualni dojam, kvaliteta izvedbe, raznolikost izvedenih "trikova" i njihova povezanost te ukomponiranost svih segmenata.[1]
Međunarodna skijaška federacija (FIS) priznala je freestyle kao sport 1979. godine te je donijela nova pravila koja su se odnosila na certificiranje športaša, kao i na tehniku skokova s ciljem zauzdavanja opasnih elemenata natjecanja. Prvo natjecanje Svjetskog kupa održalo se 1980. godine, a prvo Svjetsko prvenstvo održalo se 1986. u Tignesu, Francuska. Freestyle skijanje se nalazi u programu Zimskih olimpijskih igara od 1988, kada je u Calgaryju bio pokazni sport, od 1992. i Albertvillea moguls je i službeno postao dio olimpijske obitelji, 1994. u Lillehammeru je prihvaćena disciplina aerials, a od tih olimpijskih igara dijelile su se medalje i u disciplini skicross.
Na Olimpijskim igrama skijaši i skijašice natječu se u skijanju po hupserima (moguls), akrobatskim skokovima (aerials), skicrossu, te u disciplinama scopestyle (izvođenje trikova skokovima i na ogradama), halfpipe (akrobacije u velikom snježnom „kanalu“), big air (jedan veliki skok s teškim trikom) i dual moguls (dvoboj dvojice skijaša na hupserima).
Disciplina moguls podrazumijeva staze s puno brdašaca (hupseri, grbe) te nekoliko rampi na kojima natjecatelji prilikom vožnje izvode što atraktivniji skok. U disciplini aerials svaki skijaš-skakač preko velike rampe radi raznorazne figure u zraku, čak i peterostruki salto, a to je i najopasnija disciplina u kojoj su česti lomovi. Slijedeća disciplina je skicross - više skijaša istodobno kreće s cilja i utrkuje se na brdovitoj stazi s raznoraznim preprekama (manji i veći skokovi, zavoji, ulegnuća).[2]
| Disciplina | Spol | Format natjecanja | Broj vožnji / skokova | Bodovni sustav | Vrsta terena | Posebnosti |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Moguls (hupseri) | M / Ž | Kvalifikacije + polufinale + finale | 1 vožnja po rundi | Sudački (okretaji 20%, skokovi 20%, brzina 60%) | Strma staza s hupserima i 2 skakaonice | Najstarija freestyle disciplina; na OI od 1992. |
| Dual moguls | M / Ž | Eliminacije (dvoboji) | 1 vožnja po dvoboju | Sudački + vremenski (isti kriteriji kao moguls) | Dvije paralelne staze s hupserima | Uklonjen s olimpijskog programa nakon 2002. |
| Akrobatski skokovi (Aerials) | M / Ž | Kvalifikacije + finale | 2 skoka u finalu (zbroj) | Sudački (odraz 20%, let 50%, doskok 30%) | Jedna skakaonica (kicker), ravna površina za doskok | Skokovi do 20 m visine; na OI od 1994. |
| Ski cross (SKX) | M / Ž | Kvalifikacije (vremenski) + eliminacije | Eliminacijske utrke po 4 – 6 skijaša | Prvi na cilju pobjeđuje | Staza s hupserima, skokovima i zavojima | Kontaktni sport; na OI od 2010. |
| Ekipni ski cross | M + Ž | Eliminacije | Parovi (1M + 1Ž) po eliminacijskom sustavu | Prvi par na cilju pobjeđuje | Ista staza kao ski cross | Na OI od 2022. (Peking) |
| Halfpipe | M / Ž | Kvalifikacije + finale | 2 vožnje u finalu (bolja se računa) | Sudački (0–100 bod.) | Polucilindričan snježni kanal (visina 6,7 m) | Na OI od 2014.; isti format kao snowboard halfpipe |
| Slopestyle | M / Ž | Kvalifikacije + finale | 2 vožnje u finalu (bolja se računa) | Sudački (0–100 bod.) | Staza s preprekama (rails, kickers, jumps) | Na OI od 2014.; isti format kao snowboard slopestyle |
| Big Air | M / Ž | Kvalifikacije + finale | 3 skoka u finalu (zbroj 2 najbolja) | Sudački (0–100 bod.) | Jedna velika skakaonica | Na OI od 2022. (Peking) |
- ↑ Freestyle, skijanje.hr
- ↑ Ekstremno skijanje - vratolomije, skokovi i sudari, tportal.hr
- ↑ International Freestyle Skiing Competition Rules (ICR) – Book V 2024 (PDF). Fédération Internationale de Ski (FIS). Pristupljeno 27. veljače 2026.
- ↑ Snowboard, Freestyle & Freeski Documents. Fédération Internationale de Ski (FIS). Pristupljeno 27. veljače 2026.