Solunsko primirje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Članovi bugarske komisije: Ivan Lukov (član glavne komande bugarske vojske), Andrej Ljapčev (član vlade) i Simeon Radev (diplomat).

Solunsko primirje ili Primirje sa Bugarskom potpisano je 29. rujna 1918. na pregovorima o primirju u Solunu između Kraljevine Bugarske i saveznika. Sporazum o primirju je proistekao iz zahtjeva bugarske vlade od 24. rujna za prekidom vatre. Primirje je efektivno okončalo bugarsko sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu na strani Središnjih sila, a na bugarskom bojištu je stupilo na snagu u podne 30. rujna. Primirje je reguliralo demobilizaciju i razoružanje bugarskih oružanih snaga.

Potpisnici primirja su bili francuski general Franchet d'Esperey koji je zastupao Antantu i komisija koju je imenovala bugarska vlada, a činili su je general Ivan Lukov (član glavne komande bugarske vojske), Andrej Ljapčev (član vlade) i Simeon Radev (diplomat). Solunskim primirjem Bugarska ne samo što je izašla iz Prvog svjetskog rata, nego je lišila sebe šansi za nacionalno ujedinjenje. Dokument će ostati na snazi ​​sve do sklapanja mirovnog ugovora iz Neuillyja na Seini.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • (1919) "Bulgaria Armistice Convention, September 29th, 1918". The American Journal of International Law Vol. 13 No.4 Supplement: Official Documents, 402-404.