Stjepan Mitrov Ljubiša

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stjepan Mitrov Ljubiša

Stjepan Mitrov Ljubiša (crnog.ćiril. Стјепан Митров Љубиша, Budva, 29. veljače 1824. - 23. studenog 1878.), crnogorski književnik i političar iz Paštrovića, suradnik i hrvatskih književnih časopisa.

Djela[uredi VE | uredi]

Bio je saomouk i počeo je svoju literaturu objavljivati relativno kasno. Prozno djelo Šćepan Mali tiskano mu je u 1868. u časopisu Dubrovnik. U istom časopisu kasnije objavljuje Skočiđevojku. Pripovjetke Pop Andrović, novi Obilić i Krađa i prekrađa zvona su tiskane u Narodnom kalendaru Matice dalmatinske za 1874., itd.

Najvažnija djela:

  • Kanjoš Macedonović
  • Pričanja Vuka Dojčevića
  • Pripovijesti crnogorske i primorske

Politički rad[uredi VE | uredi]

Za života S.M. Ljubiše Budva, Boka kotorska i Paštrovići su bili pod austro-ugarskom okupacijom.

On je od 1861. do 1876. poslanik na Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću Beču kao zastupnik dalmatinske Narodne stranke.

1870. izabran za predsjednika Dalmatinskog sabora, tu je dužnost obnašao sve do 1878.

Umro je 1878 u Beču.

1885. njegovi posmrtni ostaci preneseni u Paštroviće.

Zanimljivost[uredi VE | uredi]

S.M. Ljubiša je bio bliski rođak sa mitropolitom Visarionom Ljubišom, 1882. - 1884. poglavarom Crnogorske pravoslavne Crkve.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]