Prijeđi na sadržaj

Stjepan Mitrov Ljubiša

Izvor: Wikipedija
Stjepan Mitrov Ljubiša

Stjepan Mitrov Ljubiša (crnog. ćiril. Стјепан Митров Љубиша, Budva, 29. veljače 1824.Beč, 23. studenog 1878.), crnogorski književnik i političar iz Paštrovića, suradnik i hrvatskih književnih časopisa.[1]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Bio je saomouk i počeo je svoju literaturu objavljivati relativno kasno. Prozno djelo Šćepan Mali tiskano mu je u 1868. u časopisu Dubrovnik. U istom časopisu kasnije objavljuje Skočiđevojku. Pripovijetke Pop Andrović, novi Obilić i Krađa i prekrađa zvona su tiskane u Narodnom kalendaru Matice dalmatinske za 1874., itd.

Najvažnija djela:

  • Kanjoš Macedonović
  • Pričanja Vuka Dojčevića
  • Pripovijesti crnogorske i primorske

Politički rad

[uredi | uredi kôd]

Za života S.M. Ljubiše Budva, Boka kotorska i Paštrovići su bili pod austro-ugarskom okupacijom.

On je od 1861. do 1876. poslanik na Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću Beču kao zastupnik dalmatinske Narodne stranke.

1870. izabran za predsjednika Dalmatinskog sabora, tu je dužnost obnašao sve do 1878.

Umro je 1878. u Beču.

1885. njegovi posmrtni ostaci preneseni u Paštroviće.

Zanimljivost

[uredi | uredi kôd]

S.M. Ljubiša je bio bliski rođak s mitropolitom Visarionom Ljubišom, 1882. – 1884. poglavarom Crnogorske pravoslavne Crkve.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Ljubiša, Stjepan Mitrov Hrvatska enciklopedija LZMK (pristupljeno 29. kolovoza 2023.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]